:: Priče Petkom: Što ćete reći Djedu Mrazu kad vas upita jeste li protekle godine bili dobri? ::

Nedavno me frizerka, u trenutku kad smo se zatekle same u salonu, upitala "Jeste li vidjeli da imam dvoje naučnika? I dečka?"

"Jesam, jesam" odgovorih, "Jeste li zadovoljni?"

"O da, jako. Čak mi je bolji od djevojke, snalažljivi i zainteresiraniji, ali .....", zastane ona, tražeći riječ, "Malo je......."
"Feminiziran?" pokušavam pomoći. "No, pa to nije problem. Najpoznatiji i najuspješniji svjetski frizeri su upravo takvi."
"Ma da, ali ...... znate", nastavila je, "neke su mi mušterije zaprijetile da nikad više neće kročiti u moj salon ako ih on dotakne, a ja si ne mogu priuštiti da ih izgubim."
Kako sam tih dana već bila prilično iznurena tom temom, a bilo mi je jasno da je i njoj sve jasno, ali je stavljena pred zid, nisam držala moralno političke govore i kratko sam zaključila kako mene zbog toga sasvim sigurno neće izgubiti.
A onda mi je rekla da će joj i šogor ostati bez posla i da .......

Osim plivanja, više gacanja kroz pličine naših vlastitih življenja, dnevno nas presreću prosjaci svih profila, potrebni svega, zvone na vrata, lupaju o prozor automobila. Između TV emisija i reklama provlače se pozivi za ad hoc pružanje pomoći. Nazovite ovaj ili onaj broj i pomozite.
Izmjenjuju se s novinskim člancima u kojima se izražava sumnja u način na koji su tako prikupljeni novci utrošeni.

Ima dana, prečesto ima dana kad očajnički želim čuti i doživjeti nešto dobro, nešto lijepo. Ne mora se nužno dogoditi meni niti ikom mome, samo da je dobro, da je dobra i lijepa vijest.

I nisam od onih koje zahvaća euforija prosinca, mjeseca činjenja dobrog. Jer to dobro činimo, i dobri smo ili bismo trebali biti, a nismo, bez obzira na doba godine. 

Što je jedan prosinac u moru mjeseci i godina kroz koje prolazimo namrgođeni, jadni i zlovoljni.
Jer s godinama ti su pozivi na SOS momente dobrote, postali naš način življenja i djelovanja.
Umjesto da je opće dobro osnova našeg življenja, a da se pozivi za dodatni angažman dobrog u svima nama, upućuju samo i jedino u slučajevima iznenadnih, neočekivanih tragedija i nesreća velikih razmjera, mi vrlo često nečije osnovno dobro, osiguravamo i omogućavamo tek izvanrednim akcijama.

Bila sam na koncertu pred neki dan. Koncertu koji, želim to vjerovati, osim ljudi istih glazbenih afiniteta, okupi i ljude istog mentalnog i emotivnog sklopa. Koji uvijek u sebi sadrži nevjerojatnu količinu želje i nade u dobro, koji poručuje #činidobro. 

I između tisuća i tisuća stihova kojima taj pjesnik upravo nepodnošljivom lakoćom vladanja jezikom i rimom opisuje svaku moguću ljudsku emociju i situaciju, nekako mi danima zvoni u glavi jedan njegov stih, "Jesu li to stvarno bili bolji dani ili smo bolji bili mi?"

Je li doista postojalo vrijeme ili je to samo globalna legenda, u kojem smo bili bolji ljudi?

Nikad logičnija i s više primjera podcrtana, nije egzistirala poslovica "Dobar i budala dva brata!", kao u vremenu u kojem živimo. Dobro se ne isplati.
Nitko prema nikome više nije dobar. Rijetko čak i pristojan. Ni pojedinci jedni prema drugima, ni članovi obitelji među sobom, ni poslodavci prema zaposlenicima, ni država prema narodu, a i narodi su priče za sebe.

Tamnoputi dječak na gornjoj slici prošli je mjesec pokušao pokrenuti lavinu dobrih pahulja. Sad ne više kao dječak s kojim sam ranih '70-ih dočekivala Djeda Mraza i tumačila mu da sam bila dobra, sad kao odrastao, obiteljski čovjek, manjina u zemlji u kojoj živi. 

Neću analizirati njegovu inicijativu, način i/ili naivnost ideje, tražiti u njoj skrivene osobne motive pokretača, niti objašnjavati zašto sam ja smatrala da neće imati uspjeha. 

Zadržat ću se na onome što su ljudi koji su joj pristupili u njoj prepoznali. Ono što nam svima primarno i egzistencijalno nedostaje, a to je dobro, dobro u svim svojim pojavnim oblicima i stanjima. 

Pristupanjem su vrisnuli potrebu biti dobro, živjeti dobro, osjećati se i željeti dobro, misliti i činiti ga,širiti.  

Jer ono se ne događa, ne pretvara iz pahulje u lavinu samo po sebi, doista ga je potrebno pokrenuti. 

Vremena dobrima čine ljudi. 

I bila su nekad doista bolja vremena jer smo bolji bili mi. Onog časa kad smo, čak i ako sami nismo činili ništa loše, propustili učiniti dobro, propustili učiniti dobru stvar koja bi to loše onemogućila, ubili smo dobro u nama samima i učinili zlo. 

Rekoh, nisam od onih zahvaćenih prisilnom dobrotom prosinca, ali krajem godine sravnjujemo račune. Pa i one koje imamo sami sa sobom. Doba je to godine, u kojem bi trebalo, ako to već kroz čitavu godinu propuštamo učiniti, popričati sa svojom savješću. Ili barem s likovima koji je personaliziraju.
Otići na ispovijed i uvjeriti malog Isusa da smo bili dobri. Odgovoriti Djedu Mrazu na to isto pitanje.

A jesmo li dobri? I jesmo li jedni drugima dobri?

Dječak na prvoj fotografiji, tako vidno ustrašen što Djed Mraz zna za sve nepodopštine koje je kroz godinu učinio, moj je brat.
Ne živimo u istom gradu, jedva da razgovaramo već godinama. Nekad vrlo bliski, dopustili smo da protekne previše vremena i da se nastala pukotina u našem odnosu, pretvori u jedva premostiv kanjon. Što našu majku čini očajnom i neutješnom.
Jer oboje mislimo da smo u pravu i da je samo naše viđenje stvari dobro, ali rezultat to očito nije.

Pokrenite svoju osobnu dobru pahulju, zvjezdicu, iskru, kako god je zvali. Svatko od nas, pa čak i oni koji doista drže da žive ispravno i daju od sebe samo i jedino dobro, sasvim sigurno negdje imaju prostora u koji stane još barem malo.

Dopustite transrodnom dječaku koji želi postati frizer, da vam opere kosu. Podignite slušalicu i ako ste u mogućnosti, uplatite za pomoć potrebnima. Dok se stvari radikalno ne promjene, to je nažalost, jedini način pomoći. Spustite novčić u ispruženu ruku prosjaka, ma koliko izluđeni proturječnim informacijama, sumnjali u to je li uopće prosjak. Odnesite hranu, pomozite u pučkim kuhinjama, donirajte domovima za nezbrinutu djecu, udrugama za pomoć zlostavljanima.

Nazovite svog brata, sestru, osobu koju ste negdje putem pogubili i do koje vam je stalo, ali se oboje tvrdoglavo držite svoje strane dobrog. Popričajte sa starcima, čak i onim nepoznatim, koliko god vam bilo dosadno slušati po tisućiti put istu priču i koliko god bili u žurbi i u svojim problemima. Saslušajte i mlade jer jedva da imaju za upiti išta dobro.

Vjerujte u Boga, ali osim njegovih glasnogovornika, poslušajte i svoj unutarnji glas kad trebate odlučiti što je doista dobro.
Glasajte za svoju političku opciju, ali zahtijevajte da glas koji ste dali bude doista glas za opće dobro. Pronađite načina.
Reagirajte i kad loše zaprijeti drugima, ne samo kad se vi osjetite ugroženi, jer tada je i za vas prekasno.

#činidobro, jer jedino tako se i tebi može dogoditi. I činimo to svih 365 dana u godini.

I, što ćete ove godine reći Djedu Mrazu?

Ovaj je tekst dio akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria.