:: Par Pametnih Ponedjeljkom : T and T kitchen i Coca-Cola, mogu li zajedno? ::

Pred nešto više od godinu dana provela sam na blogu anketu kojom sam željela saznati koje sadržaje najradije pratite i koliko bi vas pojavljivanje sponzoriranih članaka na mom blogu, odvratilo od daljnjeg praćenja.

Rezultati koje sam dobila, moram priznati, bili su upravo onakvi kakve sam priželjkivala. Volite od svega pomalo, uključivo i činjenicu da nerijetko, u dopadljivoj ambalaži, poput recepta ili uradi sam tutorijala, serviram i ozbiljne teme iz svoje ili naše svakodnevnice i većinu, sponzorirani članci ne bi odvratili od daljnjeg praćenja, niti bi im to umanjilo vjerodostojnost onoga što na blogu čitaju. 

Bilo bi previše samouvjereno tvrditi da moji stavovi i razmišljanja izneseni u takvim postovima imaju ikakvog šireg učinka, ali laskam si da one koji pročitaju, slagali se sa mnom ili ne, barem nakratko navedu na razmišljanje o onome o čemu sam pisala. Umiruje mi savjest da sam, u vremenima koja zbog mnogo čega što se oko nas događa, traže razmišljanje i odabiranje strane, učinila barem toliko, izrekla javno svoj stav. 

Nosi li pisanje bloga sa sobom i odgovornost? 

Moj će blog uskoro napuniti 5 godina. Kad sam ga počela pisati nisam imala punu predodžbu o tome što uopće znači pisati blog, čak ni blog poput mojeg, koji je u prvom trenutku trebao biti samo štura zbirka recepata, a kamoli blog iz kojeg će tko god poželi, moći iščitati tko ja jesam. 

Međutim, s vremenom je blog izvukao iz mene upravo to, sve što ja jesam. Kako je on rastao, rasli su i moji apetiti, želja da bude što kvalitetniji i vizualno i sadržajem. A ako se blogu dogodi i posjećenost, ako ga ljudi prepoznaju kao kvalitetnog i počnu pratiti, raste i obaveza onoga koji ga stvara prema čitateljima, bez obzira na činjenicu da su to naši osobni, privatni blogovi. 

Blog mi je donio i mogućnost nadogradnje sadržaja bloga. Udruživanjem s drugim blogerima aktivno sam sudjelovala u projektu koji je imao i još uvijek ima za cilj promociju ručnog rada, poticanje ljudi da se okrenu svojim sposobnostima i vještinama, da ih pronađu i aktiviraju, pokušaju nešto učiniti, ideju mijenjanja svijesti ljudi i poticanje na kupovanje kako prehrambenih proizvoda, tako i proizvoda ručne izrade, a domaćih vještina i pameti, ne bi li se, koliko god utopijski zvučalo, ipak u jednom trenutku pokrenuo mali zamašnjak manufakture i domaće proizvodnje i u ovoj krepotini u kojoj živimo. 

Iako sam sve ono što putem bloga prenosim čitateljima, činila i u okviru svog doma, daleko od očiju javnosti, kuhala, bavila se ovim ili onim ručnim radom i iznosila stavove koje čitate i na blogu, izlaženjem u javnost, sve je dobilo potpuno novu dimenziju. 

Ne u smislu da sam sama sebi postala važna, ali svakako u smislu da iza onoga što objavljujem, bez obzira na sadržaj, stojim s pojačanom odgovornošću. Tu nema opcije izgubljenog pamćenja u odnosu na ono što si rekao, niti vađenja na smanjenu uračunljivost svoju i društva za stolom, dok si gorljivo iznosio stavove. 

Omjer ulaganja i dobiti od bloga

Aktivno pak bavljenje blogom, koji ne uključuje samo i isključivo pisanje, uz vrijeme, i to ne malo vremena, iziskuje isto tako i ne mala novčana sredstva. Događali su mi se i komentari koji su me optuživali da se blogom i predmetima koje objavljujem na fotografijama produciram, pokazujem što i koliko imam. I bili su više nego potpuno u krivo. Blog je nerijetko odnio pobjedu i na blog sam potrošila radije nego na sebe samu. Sve ove godine, prije svega moje osobno zadovoljstvo svakim pomakom u kvaliteti bloga, od posta do fotografije, a zatim i svaki dobar odaziv čitatelja na ono što radim, bio je, a bit će i dalje prva i najvažnija naknada za sav uložen trud. 

Jer s vremenom je blog postao svojevrsni projekt mog života. U njemu je skupljeno sve što sa punim žarom radim, u njemu su priče iz povijesti moje obitelji, u njemu su moji stavovi o svijetu, u njemu je želja da mi pomogne oživjeti obiteljsku firmu koju sam stavila u mirovanje, njemu je natovarena obaveza da onima koji poteknu od mene, a dođu poslije mene, jednoga dana pokaže tko sam bila. 

Mogućnost da živimo od svojih blogova, blogerima s ovih prostora je manje vjerojatna, nego da nam se ukaže Gospa. Možemo samo sa zavišću gledati kako to uspijeva jednako kvalitetnim blogovima po svijetu. Kod nas je vrhunac nada da će tvoj rad biti prepoznat, pa ćeš temeljem bloga uspjeti dobiti plaćeni aranžman sa strane. Ako to pritom nije samo sponzoriranje u proizvodima, nego doista novcem plaćen aranžman, računa se da si uhvatio Boga za bradu. (I da si pritom imao žestoku vezu, naravno.) 

Ponuda koja se ne odbija?

Pred nešto više od mjesec dana dobila sam mail u kojem je stajalo da je kompanija Coca-Cola zainteresirana za potencijalni aranžman na mom blogu. I moja prva reakcija i odgovor koji je zamalo otišao, da nije gmailove opcije "undo", glasio je da se zahvaljujem, ali da mi nutricionističko-politička uvjerenja ne dozvoljavaju reklamirati Coca-Colu. 

Znatiželja je ipak bila jača i odlučila sam odgovoriti da me zanimaju detalji aranžmana. 

Unatoč tome što ja ne pijem Coca-Colu, ne pijem gotovo ništa gazirano ili to činim vrlo rijetko. Pijemo zeleni čaj sa stevijom, domaće rakije, vino, kavu i vodu. 

Ali, vrlo je mali broj ljudi na ovom svijetu, kojima je Coca-Cola dostupna, a da s njom nisu imali ljubavnu aferu. Nekima je trajala duže, nekima kraće, neki nikad nisu pronašli snage prekinuti, neki su dogurali do ovisnosti, drugi pak u žaru apstinencije postali veći katolici od Pape.

Međutim, čak i današnje generacije teenagera, stasale uz roditelje poput mene, sasvim svjesne svega lošeg što pretjerana konzumacija fast fooda i Coca-Cola nose (a u pravilu dolaze u paru), i koji im u najranijem djetinjstvu nisu dozvoljavali konzumirati išta ili tek vrlo malo od toga, nije lišena trenutka zaljubljivanja u Coca-Colu. I to im treba ostaviti.

Kao i nama, doći će trenutak u životu, kad će slatki film koji Cola ostavlja na zubima, zamijeniti konkretnijim i/ili zdravijim pićima, a Coli se vraćati kao staroj provjerenoj ljubavnici, da ih utješi i pomogne kad ljubavni zanos prema novogodišnjem odojku izmakne kontroli. 

Mail koji je stigao, mail s detaljima aranžmana koji Coca-Cola System nudi, sadržavao je ukratko, slijedeće: 

Coca-Cola System pokreće akciju podizanja kapaciteta tržišta blogova u široj regiji. 

Prevedeno i skraćeno, Coca-Cola System želi aktivno pokazati i ostalim kompanijama zašto je važno ulagati u blogere. Coca-Cola potencira aktivan život i balansiranu ishranu, kao i aktivnost pri pronalaženju posla i zapošljavanju i u tom segmentu će biti davana i većina tema. Moj zadatak bi bio napisati jedan članak na zadanu temu mjesečno, za što bih bila plaćena 300€ mjesečno. Ugovor se potpisuje na godinu dana, a revizija uspješnosti rada svakog blogera vrši svaka tri mjeseca. Ako Coca-Cola System do kraja godine procijeni da je zadovoljan učinkom i radom prvotno odabranih blogera, u 2014. godini u planu je povećanje i priključivanje novih blogera iz regije.

Za i protiv

Znam kako ovo zvuči.

Coca-Cola i balansirana prehrana, školski su primjer oksimorona, da zanemarimo sve druge konotacije i asocijacije koje ste u trenutku pominjanja Coca-Cola kompanije dobili.

Ja bih voljela da blogerima, iako ćemo većina ako ne i svi, takvo što uvijek i sasvim besplatno i bez ikakve naknade napraviti i sami, ali da nam za promociju na blogovima mogu plaćati OPG-ovi, proizvođači organskog voća, povrća i mesa, mali proizvođači o kojem god proizvodu se radilo, koji se muče opstati na ovom komadiću svijeta koji nas je dopao. 

Ali oni to ne mogu. I vjerojatno neće moći još dugo

Novac, prije svega novac za reklamu, nalazi se kod velikih. Svojedobno sam se s ljutnjom osvrnula i na činjenicu da nas, prije svega food blogere, zaobilaze i ignoriraju i mainstream mediji. Od onda su se stvari popravile i postajemo vidljiviji, uspješni blogeri izlaze iz isključivo internetske niše i zauzimaju i druge medije. Jer, bez obzira na sadržaj kojim se blog bavi, vrlo često se pokazalo da su autori takvih blogova, u domeni kojom se bave, stručniji, pismeniji i kvalitetniji od onih kojima je to struka. Je li došlo vrijeme da i na ovim prostorima nekome uspije od toga i živjeti, plaćati račune, kupovati hranu, a da pritom ipak ostane svoj i sačuvanog ljudskog i blogerskog integriteta? I je li to, kad je riječ o aranžmanu s kompanijom poput Coca-Cola System, doista i moguće?

Nisu li navedene teme ono što živim ili barem više ili manje uspješno pokušavam zadnjih godina? Ako vam ne želim lagati, a dosad nisam, ako se mislim osvrtati na balansiranu i zdraviju prehranu, moram je i ozbiljnije početi primjenjivati. Dakle, uz plaćeni angažman, bonus više. Ista je stvar i sa kretanjem. Dodatni motiv da za to pronađem vremena. 

I nije li to ono što svi želimo? Da nam veliki vrate, da zajednici i pojedincima vrate dio onoga što su na nama zaradili? Ne težimo li svi biti pošteno plaćeni za posao koji kvalitetno obavimo? A sanjamo o tome da to bude za posao koji volimo? I postoji li možda mogućnost da u takvim suradnjama i mi, svojim, odnosno prenošenjem mišljenja i želja većine čitatelja a njihovih potencijalnih konzumenata, korak po korak mijenjamo i kod velikih ono što smatramo da je nužno promijeniti? 

Nije li to, ako se fokusiramo samo na blogere, ono što jedan dio nas potajno ili javno želi i čemu teži, da nas veliki počnu primjećivati i da, a ima nas vrlo kvalitetnih, počnemo od kvalitete koju proizvodimo ubirati i određenu, zasluženu korist?

Bi li onda zapravo bilo kontraproduktivno ostati tvrdoglavo pri stavu da Coca-Cola, čak i sa ovakvim projektom, nema što kod mene na blogu raditi, jer ću time okaljati svoju vjerodostojnost?

Teško sam donijela ovu odluku. Izuzetno teško. I nakon što sam načelno pristala, koprcala sam se još uvijek, sama sa sobom. Najjednostavnije i naizgled najpoštenije, bilo bi reći neću, neka to odradi netko koga ne muči prigovor savjesti. 

Povjerenje

Ali nisam. 

Da, novčana naknada nije zanemariva, a ja nisam u financijskoj situaciji u kojoj ću olako odbiti potencijalnu mogućnost zarade. 

Međutim, s ovim ugodnim dijelom aranžmana, preuzela sam i obavezu. Obavezu da projekt uspije i da time osiguram šansu, kako svaku potencijalnu buduću sebi, tako i drugim blogerima. A da pritom, što je meni jednako važno, ostanem svoja. 

Vaše je pak, kako kolega blogera, tako i čitatelja, da o tome donesete svoj sud, temeljem vaših životnih stavova. Najlakše ćete to učiniti, ako se sami stavite u poziciju da vam je isto ponuđeno. A onda se, ovisno o tome što biste u mojoj koži vi odlučili, postavite i prema ovom projektu.

I voljela bih da mi to i kažete. 

Ovaj je tekst dio akcije Coca-Cola Bloggers Network Adria.