:: Naopaka pita (tarte Tatin) od dunja ili Minhauzen Tatin sindrom ::

Bok! :) 

Na mojoj komodi stoji hrpa dunja. Stanković je u prošlu nedjelju u Nu2 u goste pozvao Darka Mihajlovića, "anonimnog računovođu".

Praviti ćemo se svi zajedno da nisam izbivala više od dva mjeseca. Vremenom će dijelovi ispričnice  vjerojatno u ponekom postu ili radu i isplivati na vidjelo, zasad samo činjenica da ne mogu više trčati ritmom kojim bih ja željela i ako se mora dogoditi da u jednom trenutku budu tri posta tjedno, a onda dva mjeseca ništa, tako će i biti. 

Između ostalih željenih i prisilnih razmišljanja u posljednje vrijeme, provuklo se i ono o tome jesam li pobrkala lončiće kad je moj blog u pitanju. Jesam li u blog koji primarno nosi predznak food bloga ugurala previše sastojaka, koji ga čine nejestivim? 

Čak sam pred nekih dva mjeseca provela i mini anketu. Zaključak? Ukusi i hranidbene čitalačke navike se čak i kad je internetski blogerski sadržaj u pitanju doista razlikuju. O nutricionističkim i zdravstvenim aspektima mojih sadržaja bi se vjerojatno isto tako dalo razglabati, ali najveći dio onih koji su na anketu odgovorili, ipak je, u postotku dovoljnom da moj blog ostane ovakav kakav je, označilo da vole od svega ponuđenog po malo (recepti, diy tutorijale, osobna razmišljanja, priče i putopise). 

So, stay tuned, nastavljamo istom aritmijom. 

I ovaj biste post, vidjeti ćete čime izazvan, čitali daleko ranije, da ja protekli tjedan nisam provela uglavnom hopšući s roditeljima po bolnicama i doktorima, dok smo i svi u kući, po drugi put ove jeseni pobrali virozu, što sve daje materijala i za zasebni post, ali danas o nekim drugim bolestima. 

Dakle, na mojoj komodi je, sad već prošlo vrijeme, stajala hrpa dunja. U međuvremenu je pretvorena u kompot. A zatim u tarte Tatin.   

Ako dosad niste uspjeli saznati navodno porijeklo i povijest tarte Tatina, nećete ni sad. Poanta te pite ili tarta  je da je okrenuta naglavce u odnosu na uobičajeni redoslijed tijesta i voća u pitama. 

Je li tome razlog neznanje, nespretnost ili svjesno izvrtanje, povijest, a ni sadašnjost, nisu uspjele pouzdano  odgovoriti, ali takav naopaki tart je preživio i stekao slavu. 

Ja televiziju više slušam nego gledam. Aleksandra Stankovića i njegovu emisiju Nu2, u pravilu ne propuštam. Prošlu je nedjelju u goste pozvao Darka Mihajlovića, predstavivši ga u uvodnom prilogu, kao uglednog ekonomskog analitičara sa četiri doktorske disertacije, iz četiri različitih znanstvenih područja, poliglotu, ne znam čijeg sve ne, ekonomskog savjetnika. U prilogu o Darku govori i Maja Vučić, psihologinja i u jednom trenutku spominje Minhauzenov sindrom, kao primjer napuhanih i isfantaziranih veličina koje inače slušamo i gledamo, a toliko suprotnih Darku, kojeg ona osobno vrlo dobro poznaje, često s njim kontaktira i smatra ga pretjerano skromnim, obzirom na njegovo znanje, sposobnost analiziranja i povezivanja uzroka i posljedica, ne samo i isključivo u području ekonomije.  

Prilog je, doduše, radio Ivan Jabuka, ali za pretpostaviti je da ga je Aco prije emisije, barem preletio pogledom. 

U emisiji Darko Mihajlović nigdje izrijekom ne negira sve o sebi navedeno, spominje Ljubu Jurčića kao kolegu iz studentskih dana, navodi i njega i sebe kao mali postotak izvrsnih koji bi i u Evropi kad se u nju uguramo mogli nešto postići, što su samo izvrsni pojedinci mogli i dosad, čime upozorava da EU nije obećani El dorado za sve, ali opetovano ponavlja kako je on samo "obični računovođa"

Darko je govorio svima razumljivim jezikom. Ne priprosto, vrlo elokventno i artikulirano, neuvijeno. Svakom je rečenicom nešto važno i rečeno. Nema praznog hoda ni prazne priče. 

Malo prečesto oslovljava Stankovića gospodinom i navodne kolege atribuira uvaženima, ali generalno, svemu što u ovoj zemlji ne funkcionira i postavljeno je a la tart Tatin, Darko dijagnosticira svima razumljive uzroke i navodi posljedice i već postojeće i buduće. A na izvjestan način propisuje i terapiju. Neka svatko najbolje što može, po svom znanju i svojoj savjesti radi posao za koji je kvalificiran. I ne manje važno, neka im to bude dopušteno i omogućeno. 

Spominje i kritičnu masu nezadovoljnih ljudi, koja mora dovesti do promjena. Nije se ipak usudio reći revolucije, tu se ogradio. 

Neoliberalni kapitalizam, napose i ovaj u Hrvatskoj, ekonomski je fašizam, a provodi ga i trenutna vladajuća garnitura. 

Darko je Srbin, borio se u postrojbama HOS-a, divi se Tuđmanu, na kojem mjestu ja prvi put ustuknem, jer mi u tom času taj podatak nema nikakvog smisla.

Emisija završava, kako je ja slušam, a ne gledam, ne znam jesu li išli komentari gledatelja, ali nakon nje ostajem razmišljati o tome kakav će odjek imati i među gledateljima i među političkom elitom, ali prije svega čekam komentare u novinama i na portalima.  

Do ponedjeljka ujutro, većina se uglavnom fokusira na izrečeno, ne donosi zaključke, ne daje osobna mišljenja i komentare, ograničava se na ponavljanje Darkovih izjava. 

Počelo je s Novim listom. Otkrili su opsjenara. Razgovarali su ekskluzivno s Darkom Mihajlovićem koji se eto čudi što su ga zvali u Nu2, jer on je obični računovođa, čak štoviše, ima samo osnovnu školu i ubrzani tečaj knjigovođe. Nikad nije radio u KBC-u Rebro, tvrdi dalje Novi list, a kamoli da je bio šef ičega. Novi list demantira i podatak o sudjelovanju Darka Mihajlovića u Domovinskom ratu, kao pripadnika HOS-a. 

Prokazuje Stankovića i ekipu kao nesposobne i površne, nisu se čak potrudili ni odguglati gosta. 

I kreće hajka na sve strane: 

a) na Stankovića i njegovu neprofesionalnost uz sva pripadajuća pljuckanja po istrošenoj emisiji i autoru Srbinu, Jugoslavenu etc.

b) na Minhauzen Darka, zamalo polupismenog anonimusa, koji nam je priuštio opsjenarsku predstavu, k tome je i Srbin, 

ali nitko, nitko ne ulazi u sadržaj izrečenog u spornoj emisiji. Nitko ne pokušavati dokučiti zašto bi Darko Mihajlović to izveo, svi mu pripisuju želju za promocijom bez pokrića i blef za priskrbiti si 5 minuta medijske pažnje. 

Stanković je navodno u jednoj od izjava poluisprike naveo da sve što je čovjek rekao nije sasvim za odbaciti, ali nije se upustio komentirati išta više od toga. U kolumni za 24sata obraća se masturbatorski nastrojenim facebook prijateljima koji su njegovom nevoljom doživjeli jedan od većih erotskih užitaka svojih života, ispričava se zbog traljavo obavljenog istraživanja, odnosno njegovog izostanka, ali i dalje ne ulazi u meritum stvari. Prihvaća zdravo za gotovo da su podaci o Darku varalici istina, posipa se pepelom po glavi i uglavnom šuti.  

Možda je i moja logika samo još jedan tarte Tatin. 

Ali, Car je gol, rekao je dječak, dijete bez formalne visoke naobrazbe, a učene su glave klanjale i divile se golom caru, dok im se pretpostavljam, pred nosom klatilo njegovo njihalo. 

Nesporno je da nacionalna TV kuća ne može ili barem ne bi smjela dovoditi i pogrešno i neprovjereno predstavljati ljude, koji na račun države, vođenja te iste države i stanja u državi iznose određena mišljenja  i  dijagnoze, koji opet obzirom na to gdje su izrečeni mogu imati utjecaja na javnost, međutim, ako se Stankoviću ikad morao dogoditi gaf, ako je ikad morao zeznuti stvar, ako je Darko doista Minhauzen, onda je ovim gafom, pogodio u sridu. 

Zadnji podaci koje iznosi Index.hr, govore da Darko ipak ima diplomu dipl. ekonomiste Sveučilišta u Zagrebu iz 1982., U posjedu su i rješenja KBC-a Rebro, po kojem je Darko ipak tamo radio u svojstvu koje je u prilogu spomenuto. 

Oglasio se i Ljubo Jurčić i potvrdio da su doista zajedno studirali. 

Na stranicama UDHOS-a Zagreb, pronaći ćete podatak da je Darko Mihajlović član Nadzornog odbora. 

Postoji doduše, ako malo više čeprkate i podatak iznesen u nekom intervju da je Darko negdje u Samoborskom gorju, navodno imao nadnaravno iskustvo i susretao vile. 

E, tu je ozbiljno da prostite zajeb'o, trebao je reći da mu se ukazala Gospa, pa bi i to sve bilo legitimno. U pogledu vjerojatnosti i autentičnosti bilo kakvih ukazanja, meni je to ista meta, isto odstojanje. 

Ne znam kako će se dalje razvijati stvari po pitanju Darkove formalne naobrazbe i dostignuća, ali iskreno, iako bih voljela da se ispostavi da je Darko ipak Mihajlović, a ne Minhauzen, to mi ovog časa i nije pretjerano bitno. 

Darko nije rekao ništa što ne drži vodu, imao on pritom diplomu ili ne. I rekao je to svima razumljivim jezikom. I rekao je da im to govori priučeni računovođa, Srbin, koji se borio u postrojbama HOS-a. Ovaj HOS accesoir je pretpostavljam, trebao poslužiti da ga ljudi poslušaju, da mu kao Srbinu apriori ne negiraju legitimitet da govori išta o stanju u Lijepoj Našoj. 

Darko je izveo produženi performance, započeo ga je kod Ace, a nastavio idućih dana puštajući na slamku potvrdu ili negaciju stvarnih podataka o sebi. Performance, kojim nas je sve na izvjestan način sprdao. Međutim, da Darko nije izveo što je izveo, Darko bi, sa svime što je rekao pao u zaborav u, ako i tri dana. Ovako su i oni koji nisu gledali u nedjelju, kliknuli na You tube i poslušali što je to Darko Minhauzen pričao. 

Darko se ogrnuo maglom da bi dobio priliku krajnje jasno, javno govoriti. Čak i ne mislim da je to sam inicirao, pozvali su ga, zasljepljeni prioritetom gledanosti, vlastitim i tuđim veličinama, propustili napraviti prvi korak u stvaranju takve emisije i sve provjeriti. Na sreću. 

Jer tako kako je na kraju emisija i sve oko nje ispalo, rijetko je dobra osobna karta Hrvatske, u kojoj je u ćušpajz koji je na kraju sa podacima o njemu ispao, čak i ne sam Darko, nego svi oko njega, ugurao sve naše komplekse, predrasude i gluposti i poboldao sve naše mane i nedostatke.  

Ovoj zemlji nedostaje korištenje obične zdravo-seljačke pameti i logike, mrva neophodnog udruženog i smislenog marenja za ono što nam se svima događa i minimum ljudskog poštenja, da bismo se možda iz svega, nakon puno truda i muke izvukli. 

Svijet je globalno selo i zlostavljaju nas i izrabljuju globalno, njima nije bitno što smo i tko smo, tko se gdje, kad, s kim, za koga i protiv koga borio, osim ako od toga imaju koristi da im lakše uđe, boli ih ta ista alatka imamo li mi 4-5 doktorskih disertacija po glavi stanovnika ili se svako toliko samo potpalčimo ne neki od njihovih kredita, njima je važna cifra na završnom računu dobiti.  

A ako vam jedan priučeni računovođa ovako jasno i nedvosmisleno kaže da taj račun već dugo nije i neće biti u našu korist, pa taman Darko sva ta znanja i saznanja pobrao čitajući i apsolvirajući druge (formalno naobraženije) autore, pri čemu mu onda treba barem odati priznanje za izvanrednu sistematizaciju i reprodukciju bitnog, proizlazi da, po svemu sudeći, naše učene glave koje su nas vodile ili nas vode, u svemu tome, već 20 godina služe samo i isključivo, kao lubrikanti. 

Dvadeset nas godina vode učeni ljudi ili se barem tako predstavljaju, iz svih područja (ne vode uvijek nužno baš i područje u kojem su navodno učeni, ali formalnu visoku naobrazbu imaju), imali smo slučajeve prepisanih doktorata, čitavih garnitura falsificiranih diploma i svjedodžbi, kupljenih ispita iz životno važnih struka i vještina. Nitko nikad doista ozbiljno nije postavio pitanje njihove stvarne sposobnosti da rade to što rade i nitko nikad nije ozbiljno odgovarao za učinjeno. Pod materijalnom i krivičnom odgovornošću.

Materijalno i krivično ne odgovaraju oni koji su nam zemlju prodali, nas ustupili kao bijelo roblje, a sad sebi utiru put u EU fotelje. 

Ali su u ovih 20 godina isukavani svi mogući imuniteti k'o asevi iz rukava u turniru pokera. 

Dvadeset godina nazovi ljevica u zemlji od ciglih 4 miljuna ljudi, navodno ne zna što nam radi desnica, doslovno i preneseno. Nisu se imali vremena pripremiti za ono što ih je dočekalo i sad već godinu dana rade inventuru, pritom i dalje žive od trpanja šapa još dublje u naše džepove, bez i milimetra pomaka prema tome da nam omoguće da negdje, nekako, nečim te džepove i napunimo. 

Materijalna i krivična odgovornost se kod nas odnosi samo na polupismene bakice kojima je promaklo platiti par stotina kuna poreza ili sl. sranja od harača. 

Pa zašto nam onda netko poput običnog računovođe, pa bio on i Srbin, ne bi smio na nacionalnoj televiziji reći što on misli o životu u Hrvatskoj, o vladajućoj garnituri, o uređenju i vođenju zemlje, o ekonomiji, o pristupanju EU, pogotovo kad to što govori velika većina razumije, podržava i prepoznaje se u tome. 

Jer ako dođe stani, pani, njega će vrlo vjerojatno opaliti već po nečem. Ali je svejedno odlučio govoriti. Opalilo i Stankovića. 30%. I suosjećam, jer sam negdje pročitala da je u kreditu za stan, a ima čak i auto. 

Oni će odgovarati. I materijalno i krivično, ako bude trebalo.   

Darko je, s diplomom/disertacijom, čime god pod miškom ili na zidu ili ne, rekao ono što neki već znamo,   što je većina onih koji možda sumnjaju vrlo lako mogla shvatiti i ostali su, osim ako nisu potpuno apolitični ili sad već ubijeni bijedom letargični, pa do njih i ne dopire, pred ekranom slušati, nedvosmisleno je dao do znanja da je ova zemlja vrlo blizu ili je već dosegla kritičnu masu nezadovoljstva, koja bi svaki čas morala dovesti do radikalnih promjena, rekao je ono što većina javno ili potajno priželjkuje, da netko učini. 

Rez, čisti zdravi rez, bez obzira koliko nas naizgled skupo stajao, jer ionako smo se naplaćali svima i svakome, a još smo dužni i mi i naša djeca, ali rez, makar ga napravio polupismeni mesar, kad već svi kirurzi koji su se izredali ne znaju, rez koji će konačno odstraniti sve gangrene u ovome društvu, jer trunemo. 

Darko je naizgled svjesno, iako mislim da su mu samo okolnosti i nepripremljenost ekipe išli na ruku, izvrnuo sve naopako da bi nas možda potaknuo da se i mi okrenemo i pogledamo kako stvari doista stoje. Jer i gore je nego što izgleda, postavili se mi što uspravno, što naglavce.  

Pita je davno, okrenuta naglavce, sletila na pod, sad se već raspada i grabe se ostaci. 

A za naopaku pitu ili Tarte tatin od dunja, kao i za kompot od dunja, za koje sam uz sasvim minorne izmjene recept posudila od Davida  Lebovitza, će vam trebati: 

Kompot od dunja

Sastojci: 

- 2 kg dunja, oguljenih, očišćenih od koštica i sredine i narezanih na četvrtine ili osmine, ovisno o veličini dunja

- 2 l vode

- 100g meda

- 180g šećera + vanili šećer

- pola mahune vanilije

- limun, po mogućnosti neprskani, prerezan na pola 

- 3-5 klinčića

Stavite vodu sa svim navedenim sastojcima da zakuha, a istovremeno čistite dunje, režite ih na četvrtine ili osmine, pa spuštajte u tekućinu.

Nakon što ste sve dunje očistili i stavili u posudu, a tekućina zakuhala, ostavite da polupokriveno sasvim polako kuha otprilike sat vremena, po potrebi i duže, dok dunje sasvim omekšaju, ali se još ne raspadaju, a sirup se zgusne. 

Tijesto za pitu: 

Sastojci: 

(kalup 26-28cm)

- 300g glatkog brašna ili brašna za prhka tijesta

- 200g maslaca

- 50g šećera u prahu

- malo soli

- ribana korica jednog limuna

- 3 žlice hladne vode

- 1 žlica milerama

Brašno prosijte, pomiješajte sa šećeromi i solju, pa dodajte hladan maslac narezan na kockice ili listiće i vrhovima prstiju izmrvite u tijesto. Dodajte koricu limuna, vodu i mileram, pa zamijesite tijesto i ostavite ga najmanje 30 minuta u hladnjaku. 

Pećnicu ugrijte na 180-200°C. U tavi ili posudi za umake, kuhajte na umjerenoj vatri, 500ml sirupa od kompota dok se ne ukuha i zgusne do otprilike trećine (150 - 170ml) 

Ulijte sirup u kalup za pitu (ne onaj sa odvojivim dnom), pa po tome poslažite četvrtine ili osmine dunja, oblom stranom prema dole.

Razvaljajte tijesto u krug i premjestite ga na dunje, pa ih "ušuškajte" u tijesto. Pecite otprilike 45 minuta, izvadite, ostavite da se malo ohladi, pa pitu izvrnite na tanjur.