:: Svinjetina s povrćem u balzamičnom octu ili muke po hladnjaku ::

Malo mi je mozak stao. A tijelo otkazalo poslušnost. 

I osim što sam skuhala i poslikala ručak, svi ostali planovi, uključiv odlazak na grunt, zbog kojeg sam se zahvalila i na pozivu na projekciju slatkog filma i domjenak "Dobre vibre" su otkazani i ja sam nakon dugo vremena provela 24 sata u manje više horizontali, s dvije tablete protiv bolova u turu, čak je muž išao tražiti masažer u bespućima naših skladišta, ne bi li me otkočio. 

Večer prije sam legla iza 3h, preciznije legla sam to jutro u 3h. 

Negdje oko ponoći je Timna izašla iz kreveta jer ju je probudio sms i došla pitati može li sutra na bazen.

Ali, ne počinju tu priča.

Priča počinje još sa cupcakesima. Kojima se krema nije htjela stisnuti. Dok ja konačno nisam ustanovila da lampica na displeju hladnjaka ne gori. Pa sam pala u totalnu depresiju, jer novi hladnjak?????
Katastrofa! 
Jedino da sebe prodam za hladnjak! A i to pod pretpostavkom da bi me netko i kupio. :(

Nije mu za zamjeriti.

Electroluxov 15-godišnjak služi me bez greške sve ove godine. Kupili smo, na jedno dva milijuna rata, zamrzivač-ladičar i hladnjak iz iste kolekcije i istog dizajna, pa jednom okrenuli vrata i sad jedan uz drugoga djeluju kao dvokrilni hladnjak. I kao takvi su, kao i sve u mojoj kutijici od stana, ugurani na svoje mjesto sa žlicom za cipele. Ostavljeno im je zraka s guza, toliko da mogu disati. 

No, nitko, pa niti ja, koja sam kriva za do u najmanji centimetar studiozno popunjenog prostora mog stana, nije predvidio trope u Zagrebu. 

Smješteni ispod betonskog krova, sa još dodanom daskom s rupama za protok zraka po vrhu, na kojoj se kočopere muževe teglurine sa kombuchom i kefirom,  uzgajalište klica i pokoja rijetka butelja vina, iskreno, ja im za iskazane zasluge svih ovih godina, udjeljujem udarnički orden rada, sa svim pripadajućim zvijezdama, lentama, Danicama i Maricama ili kako god se sad ordeni zovu. 

Kako od napada panike i nema baš koristi, tako sam se ja smirila i uključila ono malo preostalog mozga koji je radio na rezervi, strpali smo termometar u hladnjak, napunjen kao šipak svim i svačim, uglavnom enormnim količinama voća, povrća i zelenog ledenog čaja i odlučili dočekati jutro. 

Naime, iako lampica nije radila, čuo se zvuk rada motora, ništa se nije cijedilo, a kako je to samočisteći hladnjak, pa nema odjeljak  sa ledom, jedini led se nalazi u malim posudicama koje vise u vrhu hladnjaka i u njima je led bio netaknut. 

Ali  se moja cupcakes krema nikako nije htjela stisnuti dovoljno da zadrži oblik pri istiskivanju na muffine. U maslacu u vratima hladnjaka, prst kad ga takneš ostavi trag, jaja su mlaka. Dakle stvari definitivno ne funkcioniraju. :( 

Ujutro je temperatura hladnjaka u vratima pokazala gotovo 20°C. To teško da bi prošlo pod hladnjak. Ali led u kutijicama je i dalje bio postojan. 

Zaključili smo da ga moramo isključiti, očistiti sve što se očistiti da, a skupilo se sa stražnje strane hladnjaka, što smo popodne, nakon što smo se vratili s posla i krenuli napraviti. Samo što to zbog položaja hladnjaka, uključuje žestoko razmještanje svega i svačega i u pravilu to tako opširno, da uključuje i stražnju stranu, a ne samo unutrašnjost i vrata hladnjaka, radim jednom godišnje. I približio se termin za ponoviti tu radnju, ali ne baš sad. Tjedan ili dva odgode bili bi mi dobro došli.

Zahvaljujući upravo dasci koja se nalazi povrh hladnjaka i zamrzivača, sa stražnje strane nismo našli stravu, uobičajena i podnošljiva prašina, ali ništa što bi do te mjere gušilo hladnjak. Opran i izglancan iznutra i izvana, svježa vodica stavljena u posudice za led, pušten je opet u pogon i nakon čitavog dana i noći uz još uvijek pune kapacitete, sve sa uključenim dodatnim ležajevima, dosegao je siroti 14°C. 

Mislim, hladi siroče, trudi se, samo ne može pri ovim temperaturama ohladiti pun hladnjak. 

Pa tako ni moju kremu. Preciznije istisnuta krema na cupcakesima koji su vraćeni u hladnjak nije otišla nikud. Ohladila se i zadržala onaj poluviseći otužni izgled, ali nije odcurila dalje. 

Ali ja nisam mogla postići da ona pri fotografiranju ne izgleda otužno, čemu se zapravo, obzirom na temperaturu u stanu i nije za čuditi. 

Ohladila sam kremu u zamrzivaču do stupnja da istiskavanjem zadrži barem neki oblik, prethodno posložila kakvu takvu scenografiju, što kod mene uključuje vađenje daske za podlogu, kako za vodoravnu, tako i okomitu, vađenje pomoćnih svjetala, razmještanje po sobi da ta čitava priča uopća nekud stane, a da ne bi bilo zabune sve se i dalje događa u stanu bez klime i sa doduše kosim, ali betonskim krovom čija se visina kreće od 1.40 na jednom kraju do preko 3 metra na drugom, ventilatorom koji daje privid gibanja zraka, ali sve u svemu prilično ekstremni uvjeti. 

Kad god krenem iz svih mogućih ormara, ugrađenih i samostojećih, udubina i rupa u svom stanu vaditi predmete, padnu mi na pamet Japanci i njihovi sistemi izvlačenja kreveta, stolova i sl. Ali, lako Japancima sa njihovim minimalizmom sklopiti i rasklopiti tri i pol predmeta koja imaju.

Da mi je vidjeti Japanca koji bi mene pospremio, a da me pritom ne ošteti za barem 80% pokretnina. :) 

Onda slijedi fotografiranje, sa aparatom koji je davno dosegao svoj maksimum, samnom koja je davno time postala nezadovoljna, a u međuvremenu mi je u skladu s godinama oslabio i vid i ruke se skratile ;), sa hopsanjem po lojtrici gor i dol i premještanjem te iste lojtrice, a pritom ste ograničeni prostorom.

I lako što ja to sve izvučem, ali sve to treba i vratiti na mjesto. Pa tako svaki put. I kad ja vama kažem da sam umorna, to nije fraza, niti izgovor.

Jer nakon toga te fotke treba pregledati i eventualno im popraviti što se popraviti da, u photoshopu koji je davno postao zastario, napisati post i otići konačno spavati. 

Pranje suđa, kuhinje i sl., sam izostavila, kao nešto što je uključeno po defaultu, a tu mi ipak uskoči i prošireni sastav. 

I tako sam ja sa cupcakesima dočekala tri u noći, ali stali smo s pričom negdje oko ponoći, Timna i bazen. Dobro, odi, možeš!

Ali onda je krenula promenada. Hoću li ovu ili onu majicu obući? , koja je trajala s prešetavanjem do skoro 1.30h, pritom ona ne vadi aparat za zube iz usta i ja pod milim Bogom ne kužim kaj mi govori, ali i dalje, s mozgom na totalnoj rezervi, pokušavam sastaviti post i odlučiti koju fotku staviti. 

Očajno me bole ramena, vratna kralježnica i pola glave, u stanu je sauna, ja sjedim kraj kompjutera koji grije  do prženja, nervoza je davno dosegla svoj maksimum.

Odlučila se za onu koju je u jednom od prijašnjih isprobavanja uspjela zamrljati tragom deodoranta, a nije mi ju, naravno, na vrijeme stavila u pranje.

Što je značilo, ustani mama, isperi majicu, centrifugiraj i stavi je sušiti da ona ujutro može u njoj na bazen.

E, pa taj moj urlik u dva u noći kojim sam je katapultirala u krevet bolje da niste čuli, (susjedi su nadam se, već spavali), ali obećah je usmrtiti, ako me se usudi ujutro probuditi a da ako nema niti jednu upotrebljivu krpu da se pokrije,  što se mene tiče, izvoli ići gola.

I drugi je dan doista sve otkazalo. Ja nisam znala što me više boli. Glava, ramena, vrat. Veći sam dio dana koji se nastavio u noć provela što na fotelji s nogama u zraku, što u ležećem položaju, što u snu. Trebalo mi je očajnički i jedno i drugo.

Pauzu sam napravila tek kad se Timna popodne vratila s bazena (reš pečena usprkos svim mojim savjetima) da napravim nešto za ručak, ali mi vrag nije dao mira, pa sam opet izvukla sve za fotkanje i ipak ga poslikala, a potom se svalila natrag. 

A papali smo svinjske odreske s povrćem u balzamičnom octu. I dodali smo tanke špagete. Brzo, relativno lagano za ove vrućine, a opet uključuje meso bez kojeg mi ne možemo i jako ukusno. 

Sastojci: 

- 6 manjih svinjskih odrezaka

- 1 srednje velika tikvica

- po pola crvene, zelene i žute paprike

- 3 češnja češnjaka

- maslinovo ulje, sol, svježe mljeveni papar

- 2 grančice svježeg ružmarina

- aceto balsamico

po želji špageti

Priprema:

Odreske po potrebi lagano istucite, posolite i popaprite, pa nakapajte maslinovim uljem, između složite natrganu grančicu svježeg ružmarina i ostavite u hladnjaku barem dva sata, a može i preko noći.

Tikvicu uzdužno prepolovite pa je narežite na ploške. Polovice paprike smanjite na četvrtine pa narežite na rezance. Češnjak narežite na listiće. Listiće ružmarina sitno nasjeckajte. 

Na ugrijanoj tavi, bez dodatne masnoće, pecite odreske s jedne strane otprilike 5-6 minuta. Kad počnu dobivati boju i na gornjoj strani, okrenite ih i kratko pecite i na drugoj strani. Zatim ih izvadite, dodajte malo maslinovog ulja, pa kratko prepržite češnjak narezan na listiće, dodajte nasjeckani ruzmarin, a zatim dodajte svo povrće, blago posolite i popaprite, promiješajte da se sve obloži uljem, vratite meso i na srednje jakoj vatri pecite idućih 10-tak minuta, povremeno protresajući. 

Pred sam kraj pošpricajte aceto balsamicom prema ukusu, još jednom protresite i servirajte toplo uz po želji kuhane tanke špagete začinjene maslinovim ulje, svježim ružmarinom i svježe mljevenim paprom. 

Ja vam za idući post pripremam opet nešto slatko, nešto što ovoga časa ni ja ne znam kako će ispasti, nisam nikad jela ni probala i silno sam znatiželjna, a do onda vas pozivam i nagovaram da uzmete za ruke svoja najdraža stvorenja i odšetate po vama najbližu ili najdražu dozu "Slatkih gušta".