:: DO!TS br.3 je izašao ili tko sa djecom liježe, popišan se budi :) ::

When I was just a little girl .......

I asked my mother what will I be

Will I be pretty, will I be reach?

Here's what she said to me.

Que sera, sera

Whatever will be, will be

The future's not ours to see

Que sera, sera

What will be, will be.

Now I have daughter of my own

She asked her mother  what will I be

Will I be pretty, will I be reach?

I tell her tenderly

Que sera, sera

Whatever will be, will be

The future's not ours to see

Que sera, sera

What will be, will be....... 

Iako je jedna od najčešćih rečenica koje mame izgovaraju u obraćanju djeci koja nisu poslušala majčinske savjete: "Jesam li ti rekla što će se dogoditi?" , nije imala moja mama, niti imam ja kad je o mojoj kćeri riječ ekskluzivan uvId u budućnost i ono što će se i kako doista dogoditi, što je sasvim sigurno bolje, jer ostavlja i majkama i kćerima prostora i sve puteve zajedničkog i osobnog djelovanja otvorene. 

Nekadašnja budućnost u trenu postane prošlost, zabilježena u našim sjećanjima, pričama i sve do pojave digitalne fotografije zapravo prilično rijetkim fotografijama. 

A sve na ovome svijetu, na ovaj ili onaj način počinje s majkom. 

Pa tako i iza T and T kuhinje, mame i kćeri koje ste već upoznali, stoji još jedna mama. 

Da ste uz mogućnost uvida u budućnost, pred 40 i više godina prisustvovali sceni u kojoj me mama obukla u nedjeljnu haljinicu i dala mi moj majušni cekerić, jer nas dvije idemo zajedno na tržnicu, a ja odlučila izvesti performance piškenja u gaće, teatralno se namjestivši ispred prozora i zavjese, dok se sve slijevalo niz snježno bijele štramplice, vjerojatno biste je pokušali nagovoriti da ublaži strogoću, kad me odlučila zbog toga ostaviti kod kuće. 

Jer, ja ću jednog dana pisati food blog. I dobro je da idem s njom na tržnicu. Što je jedno piškenje u gaće u usporedbi sa internetskom food blogerskom budućnošću :) . 

Ali, ja moram konstatirati da je ona bila u pravu. Jer bilo je to moje zadnje svjesno piškenje u gaće. Nikad više to nisam ponovila, da se ne dogodi da zbog toga propustim izlazak s mamom.  

A kako stoje stvari u sadašnjosti naše kuhinje? 

Pronalazimo razloga biti sretne i kad su nam objektivne okolnosti nesklone.

Lijepe si, što god vi mislili o tome, jesmo,

Bogate svakako nismo, ako su mjerilo materijalne stvari. 

Pametne od slučaja do slučaja. 

Neupitno svoje. 

Svojeglave, ako želite. 

A to, uz još neke sitne detalje prenosimo s majke na kćeri, već generacijama. 

I povremeno ćemo vam u T and T kuhinji ponešto zakuhati sve tri. Po prvi put u T and T kuhinji i prva mama kuhinje, ona od koje je sve poteklo. Ne dajte da vas zavara činjenica što je ona najsitnija u ovoj priči. To je samo optička varka. 

Jer velika je moja mama Ana.

I neobično snažna. 

Moja mama. 

Retro ručak, evergreen T and T kuhinje, potražite u novom online broju DO!TS-a,  

A za objašnjenje popišanog podnaslova ovog posta, u DO!TS-u se, primarno mojom krivnjom, potkrala greška.

Naime, uvijek napišem tekst ugrubo, pa ga onda ispravljam, nerijetko potpuno okrećući redoslijed riječi u rečenici. I tako sam rezance prvo kuhala suhe, a onda odlučila staviti svježe, ali pritom nisam promijenila i riječ duže u kraće, što je urodilo rečenicom da ćete svježe rezance kuhati duže od suhih. 

Kad sam nakon što sam tekst već poslala, sve još jednom pročitala, uočila sam grešku i panično zatražila od djece da to poprave.

A djeca, k'o djeca, odgovoriše: "Nema frke, budemo, budemo!" :)

E, pa dječica to nisu popravila, pa za slučaj da netko pažljivo čita što sam napisala i kuha po tome, molim da   primi na znanje da se svježa tjestenina kuha kraće od suhe. :)

A da ne bismo djecu samo špotali, iako i to treba svako toliko ;), djeca su napravila izvanredan posao i ovaj put i nemojte propustiti uvjeriti se u to i sami. 

Tema ovog broja DO!TS-a su djeca, tutorijali i prilozi jedan bolji od drugoga, uostalom, što čekate, oni koji još niste, odmah ga pregledajte i na posao! :)