Kad je moja Timna išla u vrtić, pred sad već više od osam godina, tete odgajateljice su u jednom trenutku primjetile da s određenim brojem djece imaju "jezični" problem.
Ne, ne u smislu problema nepoznavanja jezika ili logopedskih problema, nemogućnosti izgovora pojedinih glasova, mucanja i sl., nego u smislu jezične, govorne, dječje, svakodnevne komunikacije. A radilo se o djeci vrtićke dobi.
Da bi tome nekako stale na kraj, pritom djelujući odgojno, a ne penalno, odlučile su nacrtati ljudska tijela, muško i žensko, označivši sve dijelove tijela na crtežu i imenujući ih. Uključiv i vanjske spolne organe.
Čak i tako mala djeca su, naravno, ugledavši baš te određene dijelove tijela počela hihotati, zgražati se i imenovati te organe uobičajenim kolokvijalnim nazivima za njih, koji se koriste kako kod nas, tako i u široj regiji u vjerojatno vrlo teško brojivoj količini, primjerima i situacijama.
Ne bih se čudila da, kad bi bilo moguće izvršiti istraživanje na tu temu, ispadne da se neki od sinonima za navedene organe u danu po glavi stanovnika koristi češće nego imenica kruh.
Glava, nos, ruka, noga, uho i ostali nacrtani dijelovi, naravno, kod djece nisu polučili takav uspjeh i zanimanje.
Uglavnom, tete su objasnile da je riječ o dijelovima ljudskog tijela, jednako kao što su to i ovi manje sablažnjivi, da oni imaju svoju funkciju kao i svi drugi dijelovi tijela, čak više njih i da nazivi koje su djeca za njih ponudila nisu pristojni, pogotovo ne na način na koji ih neki od njih koriste, da su uvredljivi kako za osobu kojoj su upućeni, tako i za sve druge koji to čuju, a da o onome koji ih na taj način upotrebljava ne kažu baš ništa lijepog.
Ako se dogodi situacija u kojoj ih je potrebno spomenuti, navedeni organi se pristojno zovu penis i vagina.
I kako i svim ostalim dijelovima tijela, tako su i njima na crtežu pridružena njihova pristojna imena, a crteži stavljeni na vrata sanitarnih prostorija, da su djeci još neko vrijeme u vidokrugu i lekcija bolje sjedne.
Jedan od dječaka iz grupe, kojem upravo ti kolokvijalni nazivi nisu bili strani pojam, baš u navedeno vrijeme nije bio u vrtiću. Uslijedio je povratak i prvi odlazak na toalet. I šok.
"Isuse!"- zavapio je, "'ko je ovo nacrtao?, k..... i p......???!!", vjerojatno u strahu da bi kao i u većini problematičnih situacija on mogao biti za to prozvan, a ovaj put ni luk jeo, ni luk mirisao.
"Daj prestani!"-javio se dječak do njega. "Tete su nacrtale i to se tako ne kaže, to nije pristojno, kaže se penis i vagina."
Prvi se dječak malo odmakao, podbočio, gledao crteže i ponovo se obratio drugom dječaku, "Dobro, kad si tak' pametan, a kak' se pristojno vele jaja? "
Protestna gesta kojom kao da je rekao, ok. uzeli ste mi najsočnije termine, ali imam ja još municije u svom arsenalu, koju pametnjakovići niste obuhvatili edukativnim crtežom,
Tete su vjerojatno rješile i tu enigmu, nemam povratnu informaciju koliko je do današnjeg dana od svega tada rečenog djeci i ostalo, ali pokušaj i način držim hvalevrijednim.
Smatramo da su neka ponašanja i maniri u društvu dosegle razinu na kojoj nas nije potrebno stalno i kao malu djecu na to podsjećati, poput nekadašnjih natpisa: "Ne pljuj na pod", " Peri ruke prije jela" ili "U ovoj kući se ne psuje".
Kad bismo sve situacije gdje i dalje kao društvo i pojedinci opasno proklizavamo u ne samo pukoj pristojnosti, nego i poimanju i tretiranju svijeta i ljudi oko nas, pretvorili u edukativne natpise i crteže i povješali ih umjesto reklamnih jumbo plakata, nisam sigurna da bi postojeće lokacije bile dovoljne, za sve na što nas treba svakodnevno upozoravati.
Prostakluk, onaj koji izražavamo riječima, doista ispada kao minoran problem, termini su u jezicima šire regije prihvaćeni kao uobičajeno, normalno ophođenje i više jedva da ih se shvaća kao nešto doista prosto. Ne znam postoji li ijedna ljudska radnja, situacija, stvar i stanje koje znamo objasniti, a da pritom kao aditiv i pojačivač okusa ne dodamo kolokvijalni naziv za seksualno općenje. Bez toga sve gubi tek.
Koliko puta bivamo vraćani u rodno mjesto, čudo je da smo ikad otamo i izašli.
Izraz "Dobra p...." bi iz nekog razloga trebao ženi laskati.
Na k.... se natačemo neovisno o rodu, broju i padežu.
"Ubij cigana, baliju!", ovisno o situaciji ili "Ubij pedera!" kao izraz nesklonosti određenim skupinama ljudi, tretiraju se maltene kao dječje brojalice.
Kao društvo imamo ne jedan ozbiljan problem, puni smo gnjeva u svim segmentima, taj se gnjev očituje već i kod sasvim male djece, a neovisno o tome što u zakonu piše, mi i dalje imamo svoje uzance ponašanja i mjerila što je pristojno, a što nije, koje su sve samo ne simpatične.
Slažem se isto tako da imamo milijun važnijih stvari za rješavati od toga što Biblijom nabrijani pojedinci žele pristojnu riječ i status brak zadržati samo za sebe, ali mi ionako niti jedan problem ne rješavamo, ni po listi prioriteta, ni ad hoc, kad problemi eskaliraju. Samo pljucnemo u požare.
Referendum za ulazak definicije braka u Ustav je potpuni nonsens i hvatanje na buku i metež. Protivljenje zdravstvenom odgoju na način na koji je predviđen je najblaže rečeno, u rangu dječjeg inata i zločestoće.
A sve zajedno je samo vrh sante leda na koju smo već dobrano nasukani i kao društvo tonemo i nazadujemo.
Nitko ne pokušava pametovati, ali izgubili smo elementarnu pristojnost u svim segmentima ljudskog, ma gdje ona bila zapisana.
Nitko ne brani da djecu odgajate po Bibliji, da vam je Zemlja ravna ploča, a da su žene napravljene od muškarčevog rebra, da im branite masturbaciju i šaljete ih svećenicima da ispovijedaju svoju intimu, ali ta ista djeca će prije ili kasnije morati izaći u svijet u kojem žive i djeca odgajana po drugačijoj Bibliji, onoj koju su dijelom pisali i dokazali i znanstvenici koje je vaša Biblija spaljivala na lomači i možda bi im za lakše shvaćanje, pa i veću toleranciju (na koju se milosrđem i ljubi bližnjeg svoja zapovijedi između ostalog i vi pozivate) u vrijeme tog odrastanja, dobro došao i paralelan, znanstveno utemeljen podatak o jajetu. Ma koliko se on vama činio nepristojnim.
Jer iz njega svi izađemo i još uvijek nas sve rađa majka. Bog ili priroda napravi svoje, koji put detalje, koji put veće karakteristike i sklonosti koje nije moguće mijenjati.
Znanost je već puno toga, gdje Biblija nudi samo molitvu i utjehu, ako se uspije othrvati preziru, objasnila i konkretno pomogla, a gdje nije smatrala da pomoći treba, prihvatila.
Tu smo, živimo zajedno, drugačiji smo. To drugačije je i Bog imao na pameti kad je stvarao svijet, inače bi vjerojatno ostao kod prvog stvora kojeg je napravio ili ostavio muškarca da i dalje sam baulja rajskim vrtom. Dao nam je sposobnost učenja, prilagođavanja, osjećanja, suosjećanja.
Dao nam je najvažniji organ u ljudskom tijelu - mozak.
Pa idemo ga onda koristiti.
I prije puštanja jezika i šaka u pogon, uključimo mozak. Kad izađemo iz jajeta, mozak je taj koji čini sve ostalo. Uči, stvara, uništava, voli, mrzi, oprašta. Čak i srce može nastaviti kucati nakon što mozak umre, ali potpunom smrću mozga prestajemo postojati kao svjesna ljudska bića.
Pa rabite ga onda. Od početka. Od jajeta. I dozvolite svojoj djeci da ga hrane širim saznanjima i pogledima od onih koja zagovara 2000 godina stara, sad već prilično i u mnogočemu zaostala knjiga, pisana vrlo tendenciozno i bez mogućnosti revizije.
Uostalom, kad se tako često i za potrebe vaših ciljeva, pozivate na prirodno, Božje sedmodnevno stvaranje svijeta nema u sebi baš ništa prirodno, objašnjivo je jedino teškim SF-om, kojem bi eventualno pronalazak novih 3D printera mogao parirati, a i Isusovo začeće opasno vuče na vantjelesnu oplodnju, ako pristojnosti radi, kao logično objašnjenje, izuzmemo kukavičje jaje.
I znam da će jedan dio vas komentirati moj današnji post rječima -"Evo je opet, 'ko o čemu, ona o pederima!" , ali dobila sam tako nepristojan (ogavan) komentar na svoj prethodni post da sam vrlo podnošljivom lakoćom stisnula delete.
Ne zato što je komentar ignorantski i priprost, niti zato što ne podržava moje stavove. Zato što je na potpuno neprihvatljiv i način uvredljiv za sve, pomiješao ljude i životinje, radnje i osjećaje, i time pokušao argumentirati svoja shvaćanja, a ja ne želim da mi na taj način zagađuje moj osobni virtualni prostor.
Međutim, koliko na sreću, toliko i nažalost, shvaćanja i stavove koji nam se ne sviđaju, u realnom životu nije moguće obrisati samo pritiskom tipke delete. I stoga ja opet od početka.
I kako god okrenem, evo nas opet pri jajetu.
Specifičnost današnjeg recepta je isto tako jaje. Tjestenina kao i svaka druga, ali je kremastom čini dodavanje žumanjaka na samom kraju.
Povijest carbonare i porijeklo imena možete pronaći na više mjesta, ja danas dajem samo recept za jednu malu drugačiju, a zbog maslačka pomalo proljetnu, carbonaru.
Sastojci:
( količine prilagodite broju osoba)
- špageti
- ulje, sol, papar
- kobasica ( ovdje je korištena chorizo, ali poslužiti će i dobre češnjovke)
- vrhnje za šlag
- žumanjci
- listovi svježeg maslačka
Priprema:
Zagrijte vodu i stavite kuhati špagete.
Na malo ulja prepržite kobasicu narezanu na kolutiće ili po želji komadiće. Kad pusti masnoću i boju (ako je riječ o chorizo kobasici, pustiti će crvenu boju od paprike koju sadržava), umiješajte vrhnje za šlag, pa eventualno po potrebi posolite i popaprite.
Odvojite žumanjke od bjelanjaka.
Kuhane špagete ravno iz vode dodajte kobasicama i vrhnju, pa promiješajte. Maknite s vatre i u još jako vruće, lagano umiješajte blago razmućene žumanjke da sve postane kremasto.
Pospite listovima maslačka i servirajte odmah.
Recept je ulaznica za igricu "Ajme, koliko nas je...! za travanj 2014. s temom samoniko jestivo bilje, domaćice Ingrid, s bloga Prekratak dan.
Tete su vjerojatno rješile i tu enigmu, nemam povratnu informaciju koliko je do današnjeg dana od svega tada rečenog djeci i ostalo, ali pokušaj i način držim hvalevrijednim.
Kad bismo sve situacije gdje i dalje kao društvo i pojedinci opasno proklizavamo u ne samo pukoj pristojnosti, nego i poimanju i tretiranju svijeta i ljudi oko nas, pretvorili u edukativne natpise i crteže i povješali ih umjesto reklamnih jumbo plakata, nisam sigurna da bi postojeće lokacije bile dovoljne, za sve na što nas treba svakodnevno upozoravati.
Prostakluk, onaj koji izražavamo riječima, doista ispada kao minoran problem, termini su u jezicima šire regije prihvaćeni kao uobičajeno, normalno ophođenje i više jedva da ih se shvaća kao nešto doista prosto. Ne znam postoji li ijedna ljudska radnja, situacija, stvar i stanje koje znamo objasniti, a da pritom kao aditiv i pojačivač okusa ne dodamo kolokvijalni naziv za seksualno općenje. Bez toga sve gubi tek.
Koliko puta bivamo vraćani u rodno mjesto, čudo je da smo ikad otamo i izašli.
Izraz "Dobra p...." bi iz nekog razloga trebao ženi laskati.
Na k.... se natačemo neovisno o rodu, broju i padežu.
"Ubij cigana, baliju!", ovisno o situaciji ili "Ubij pedera!" kao izraz nesklonosti određenim skupinama ljudi, tretiraju se maltene kao dječje brojalice.
Kao društvo imamo ne jedan ozbiljan problem, puni smo gnjeva u svim segmentima, taj se gnjev očituje već i kod sasvim male djece, a neovisno o tome što u zakonu piše, mi i dalje imamo svoje uzance ponašanja i mjerila što je pristojno, a što nije, koje su sve samo ne simpatične.
Slažem se isto tako da imamo milijun važnijih stvari za rješavati od toga što Biblijom nabrijani pojedinci žele pristojnu riječ i status brak zadržati samo za sebe, ali mi ionako niti jedan problem ne rješavamo, ni po listi prioriteta, ni ad hoc, kad problemi eskaliraju. Samo pljucnemo u požare.
Referendum za ulazak definicije braka u Ustav je potpuni nonsens i hvatanje na buku i metež. Protivljenje zdravstvenom odgoju na način na koji je predviđen je najblaže rečeno, u rangu dječjeg inata i zločestoće.
A sve zajedno je samo vrh sante leda na koju smo već dobrano nasukani i kao društvo tonemo i nazadujemo.
Nitko ne brani da djecu odgajate po Bibliji, da vam je Zemlja ravna ploča, a da su žene napravljene od muškarčevog rebra, da im branite masturbaciju i šaljete ih svećenicima da ispovijedaju svoju intimu, ali ta ista djeca će prije ili kasnije morati izaći u svijet u kojem žive i djeca odgajana po drugačijoj Bibliji, onoj koju su dijelom pisali i dokazali i znanstvenici koje je vaša Biblija spaljivala na lomači i možda bi im za lakše shvaćanje, pa i veću toleranciju (na koju se milosrđem i ljubi bližnjeg svoja zapovijedi između ostalog i vi pozivate) u vrijeme tog odrastanja, dobro došao i paralelan, znanstveno utemeljen podatak o jajetu. Ma koliko se on vama činio nepristojnim.
Jer iz njega svi izađemo i još uvijek nas sve rađa majka. Bog ili priroda napravi svoje, koji put detalje, koji put veće karakteristike i sklonosti koje nije moguće mijenjati.
Znanost je već puno toga, gdje Biblija nudi samo molitvu i utjehu, ako se uspije othrvati preziru, objasnila i konkretno pomogla, a gdje nije smatrala da pomoći treba, prihvatila.
Tu smo, živimo zajedno, drugačiji smo. To drugačije je i Bog imao na pameti kad je stvarao svijet, inače bi vjerojatno ostao kod prvog stvora kojeg je napravio ili ostavio muškarca da i dalje sam baulja rajskim vrtom. Dao nam je sposobnost učenja, prilagođavanja, osjećanja, suosjećanja.
Dao nam je najvažniji organ u ljudskom tijelu - mozak.
Pa idemo ga onda koristiti.
I prije puštanja jezika i šaka u pogon, uključimo mozak. Kad izađemo iz jajeta, mozak je taj koji čini sve ostalo. Uči, stvara, uništava, voli, mrzi, oprašta. Čak i srce može nastaviti kucati nakon što mozak umre, ali potpunom smrću mozga prestajemo postojati kao svjesna ljudska bića.
Pa rabite ga onda. Od početka. Od jajeta. I dozvolite svojoj djeci da ga hrane širim saznanjima i pogledima od onih koja zagovara 2000 godina stara, sad već prilično i u mnogočemu zaostala knjiga, pisana vrlo tendenciozno i bez mogućnosti revizije.
Uostalom, kad se tako često i za potrebe vaših ciljeva, pozivate na prirodno, Božje sedmodnevno stvaranje svijeta nema u sebi baš ništa prirodno, objašnjivo je jedino teškim SF-om, kojem bi eventualno pronalazak novih 3D printera mogao parirati, a i Isusovo začeće opasno vuče na vantjelesnu oplodnju, ako pristojnosti radi, kao logično objašnjenje, izuzmemo kukavičje jaje.
I znam da će jedan dio vas komentirati moj današnji post rječima -"Evo je opet, 'ko o čemu, ona o pederima!" , ali dobila sam tako nepristojan (ogavan) komentar na svoj prethodni post da sam vrlo podnošljivom lakoćom stisnula delete.
Ne zato što je komentar ignorantski i priprost, niti zato što ne podržava moje stavove. Zato što je na potpuno neprihvatljiv i način uvredljiv za sve, pomiješao ljude i životinje, radnje i osjećaje, i time pokušao argumentirati svoja shvaćanja, a ja ne želim da mi na taj način zagađuje moj osobni virtualni prostor.
Međutim, koliko na sreću, toliko i nažalost, shvaćanja i stavove koji nam se ne sviđaju, u realnom životu nije moguće obrisati samo pritiskom tipke delete. I stoga ja opet od početka.
I kako god okrenem, evo nas opet pri jajetu.
Povijest carbonare i porijeklo imena možete pronaći na više mjesta, ja danas dajem samo recept za jednu malu drugačiju, a zbog maslačka pomalo proljetnu, carbonaru.
Sastojci:
( količine prilagodite broju osoba)
- špageti
- ulje, sol, papar
- kobasica ( ovdje je korištena chorizo, ali poslužiti će i dobre češnjovke)
- vrhnje za šlag
- žumanjci
- listovi svježeg maslačka
Zagrijte vodu i stavite kuhati špagete.
Na malo ulja prepržite kobasicu narezanu na kolutiće ili po želji komadiće. Kad pusti masnoću i boju (ako je riječ o chorizo kobasici, pustiti će crvenu boju od paprike koju sadržava), umiješajte vrhnje za šlag, pa eventualno po potrebi posolite i popaprite.
Odvojite žumanjke od bjelanjaka.
Kuhane špagete ravno iz vode dodajte kobasicama i vrhnju, pa promiješajte. Maknite s vatre i u još jako vruće, lagano umiješajte blago razmućene žumanjke da sve postane kremasto.
Pospite listovima maslačka i servirajte odmah.
uživam čitati tvoje postove, slažem se sa tvojim razmišljanjima, razmišljam o dvojbi vezanoj za "jaja"; hmm, valjda je upravo ta riječ ispravna, puno bolja nego m...
OdgovoriIzbrišiodličan recept, volim carbonaru
veliki pozdrav
I ja uživam, doslovce uživam čitati tvoje postove, a i ovaj recept ti je ponovno tako originalan. Nikad se ne bih sjetila staviti kobasicu u carbonaru, zvuči predobro! eh, i da, kad smo kod toga "opet ona nešto priča", mislim da si jedna od rijethih koja se bori, koja je iskrena i koju jest briga. Toliko bih voljela da sam okružena više takvim ljudima, ali na žalost, nisam. Sve plaho oko mene, tako smo plah narod i ja to nekad ne mogu vjerovati ni prihvatiti. Ono što meni znaju reći "A što ćeš, takva je situacija itd.." Ne mmogu se pomiriti sa takvim načinom razmišljanja i da nikoga nije briga, da svako gleda svoju g..... Živjela sam u Trstu neko vrijeme, pa se sjećam trenutka kada su studentima htjeli ukinuti stipendije, cijeli trg ispred fakulteta bio je krcat studentima koji su se borili za svoja prava. Cijela Italijanse digla na noge. Ja zapravo ne kužim odkud nama takva plahost i zadrtost. I možda sam u krivu, ali čini mi se da smo zaista jedan od najzadrtijih naroda. Nikad nismo složni, nikad jedan za drugoga, nikad se ne borimo, samo smo zavidni kad je netko uspješan, kad netko više ima, ali na temelju mukotrpnog rada. Zavidni, umjesto da se ugledamo na uspješnost. i tako, mogla bih pričati u nedogled.. stati ću. i baš ti hvala što pišeš i što te možemo čitati. :)
OdgovoriIzbrišiŠpagete obožavam, u svako obliku i sa svim vrstama umaka. Ovaj mi je isto jako, jako fin. O ostalome znaš moje mišljenje, dijelimo ga. Kako postoji cijela jedna nacija apatrida, sretna sam da joj pripadam. Kada bih mogla, odrekla bih se nacionalnosti i pripadnosti budalašima, ali kako nemam para, nije mi to moguće (najjeftinija nacionalnost košta na desetke tisuća dolara). Zato, preskaćem vijesti i ostale gluposti i nastojim trpjeti s dozom stoicizma.
OdgovoriIzbrišineumorna si, imaš strašnu energiju, tvoje riječi imaju strašnu snagu, ali,....
OdgovoriIzbrišislažem se u svemu s tobom, podržavam te, pričam isto kao i ti svugdje, ali, kao da ide sve u vjetar...oko nas su tako jadni apatični ljudi, ispranih mozgova, da ne povjeruješ...
a i špagete su ti zakon....
uživam u svakoj tvojoj riječi... i slici....
Gladna saam :)
OdgovoriIzbrišiOvo mi je jedan od omiljenih obroka uopće, sa ili bez varijacija na temu... divota :)
OdgovoriIzbrišiNaravno, moram dodati i da se slažem s ostatkom teksta ;)
Ne znam postoji li ijedna ljudska radnja, situacija, stvar i stanje koje znamo objasniti, a da pritom kao aditiv i pojačivač okusa ne dodamo kolokvijalni naziv za seksualno općenje. Bez toga sve gubi tek.
OdgovoriIzbrišiE, jbg :) u pravu si potpuno...
p.s.
Tako jednostavno zvuče i tako dobro izgledaju ove špagete!
Can't understand anything. But that looks absolutely delicious.
OdgovoriIzbrišiHvala vam svima! :)
OdgovoriIzbriši@little.empty.room, thank you very much for stop by and coment! :)
I am aware that's not easy to understand the written content from my posts for non Croatian speakers even with google translator :) And the content of this particular blog post is not about the recipe, but some other things. The recipe, on the other, is quite simple. Pretty much the classic carbonara, only I put the chorizo sausage in it and on the end fresh dandelion leaves.