:: Čokoladni štrukli s kremom od vanilije ili o Bogu i ljudima ::

Ovo je više od godinu dana stari recept, planiran i napravljen za Valentinovo 2012., ali dosad neobjavljen.

Ni prvi ni zadnji moj recept koji je solidno odstajao prije nego je ugledao svjetlo interneta. Nije to prvi put da mi se događa da recepti imaju svoju volju. Sve bude kuhano i pečeno, poslikano, napravljeno, ali njima se ne izlazi. Nedostaje im priča. I kad već na njih zaboravim, priča se dogodi i oni se jave. Sad, vrijeme je!

Posljednjih dana ne prestajem razmišljati o svijetu, širem, ali prije svega užem, u kojem živim. Svjedoci smo po tko zna koji put, organizirane agresije na one koji su drugačiji, pokušaja da im se uskrati pravo da na isti način poput "ispravne" većine, ikad ostvare ono što nam je kao ljudima zagarantirano, jer oni to pravo "drugačije" konzumiraju.

Pritom su i oni ljudi. 

Lijepi, ružni, debeli, mršavi, visoki, niski, prljavi, uredni, dosadni, zabavni, pametni, glupi, obrazovani i neuki, vrijedni, lijeni, vjernici, ateisti, agnostici, desničari, ljevičari, kriminalci i dobrotvori, sve što ljudi jesu i mogu biti i sve što prihvaćamo i toleriramo u većoj ili manjoj mjeri, ali, ipak, imaju još jednu osobitost koja se nekima čini toliko neprihvatljiva da su posegnuli za referendumom. Traže da se "drugačijima" najvišim pravnim aktom jedne države uskrati da ikad u toj jednoj stvari budu poput njih. 

Mogu shvatiti da netko ima takav stav. Meni je neprihvatljiv, ali mogu shvatiti zbitost takvog uma i skučen prostor u kojem djeluje. I žao mi ga je. 

Pritom u pravilu nije riječ o skučenosti uma uslijed intelektualne manjkavosti. Takvima je zakon već ograničio neka prava prije svega radi zaštite njih samih. Nije riječ o pomanjkaju opće inteligencije. 

Emotivne im manjka u zabrinjavajućim količinama.  

Ipak, ja ne bih nikad pokrenula niti podržala inicijativu da im se Ustavom zabrane neka prava. 

Iako bi možda trebalo. Radi zaštite svih nas. 

Ono što je žalosno je što u takvim zahtjevima prednjače vjernici. Ja ću se ovdje doticati Biblije i katolika, jer su oni u ovoj priči najglasniji, iako kad je crkva kao institucija u pitanju, nema moju podršku i naklonost, o kojoj god se radilo.

Ali, činjenicu da je netko vjernik poštujem i držim je njegovom intimom. Vjerujem i da mu olakšava svakodnevno življenje, isto kao što pruža utjehu u teškim trenucima. Utješno je i olakšava prolazak kroz teškoće kad vizualiziraš da ih je pred tebe stavio Bog i da će tvoja usrdna molitva pomoći da ih uz njegovu pomoć prebrodiš. 

Ja nisam vjernik. I kad mi je teško nemam tu vrstu pomoći. Ostaje mi ono, u se i u svoje kljuse i little help of my friends. Moj najbolji prijatelj je moj bračni partner. Živimo zajedno, budimo se i liježemo jedno uz drugo  više od 20 godina. Ne bi stalo u post što smo sve prevalili zajedno. I kakva iskušenja prošli. 

Moje laičko, nevjerničko i krajnje pojednostavljeno, na nivou sasvim malog djeteta, ali dovoljno da objasni bit i svrhu vjere, poimanje Boga, bila bi ljubav. Čista, nepatvorena. Njegova prema nama kao djeci njegovoj i naša prema njemu. Ljubav kao pozitivna sila, ultimativno dobro, pokretač, energija po sebi. 

Ja je ne doživljavam kao Božju, nego kao prirodnu silu, neophodnu da opstanemo kao vrsta i da nam život bude podnošljiv, kad ga već ugodnim napraviti ne znamo. 

Pred 20 i koju godinu građanima ove zemlje prebrojavana su krvna zrnca i jedan je dio temeljem takve analize izbačen iz Ustava i konteksta u kojem se dotada u Ustavu nalazio. 

Sve te godine, ne samo naša, nego i sve zemlje u okruženju sustavno su pljačkane, oduzimana su im i privatno prisvajana društvena i prirodna dobra, u čemu je ne jednom učestvovala i prednjačila i Crkva. 

Otkrivani su slučajevi pedofilije, zanemarivanja i zlostavljanja napuštene djece u domovima, nerijetko su akteri afera bili svećenici i odgovorni u domovima pod patronatom Crkve. 

Ne sjećam se da se Crkva, a kamoli vjernici propitujući je li išta od toga u skladu s Bogom i onim što ih on uči, postavila tako odlučno kao sad, ma i u jednom od tih slučajeva, a navela sam samo one najočitije.

Međutim, zadnjih mjeseci je Crkva sa svojom vojskom na stražnjim nogama. Upravo grizu. 

Prvo su zapjenili na zdravstveni odgoj u školama s toliko nazadnim i apsurdnim argumentima da se čovjek zapita ne bi li ga i oni trebali odslušati, a posljednjih dana skupljaju potpise za referendum kojim homoseksualnim parovima odriču pravo da svoje zajednice ozakone kao brak. 

Pokušavam shvatiti što ih, osim potrebe da opet kroje svijet po svojem, iako taj isti svijet ne misli sav i sve poput njih, navodi na to i ne nalazim prihvatljivog odgovora. 

Ne pronalazim što im se time ugrožava, ni na koji način to mijenja i zadire u njihova uvjerenja, živote i prava i čemu taj križarski rat. 

Svi oni će, a pogotovo oni vrlo religiozni, brakove sklopiti i pred Bogom, većina se ionako sprda od civilnog braka i sklapaju ga iz administrativnih razloga. 

Crkva homoseksualcima vrlo vjerojatno neće tako skoro, ako će ikad, dopustiti da sklope i crkveni brak. Što se to onda njih zapravo tiče? 

Uporno sugeriraju vjernicima da je stav Crkve po pitanju homoseksualnosti i prava koja traže, jedini ispravan i čini mi se veliku većinu vjernika zapravo zbunjuju i tjeraju da biraju između zdravog razuma i prirodne empatije i vjere, jer ako ne podrže takvu nazadnu i diskriminirajući inicijativu nisu ispravni i dobri vjernici i riskiraju gubitak kraljevstva nebeskog. 

Nije li nas Bog sve stvorio na svoju sliku i priliku? Homoseksualci su vaši bližnji, na sliku i priliku Boga izrodili su ih vaši djedovi, očevi i majke. Ako je to toliko krivo, neprirodno i nakaradno, ne biste li se trebali obratiti Vatikanu, skupiti potpise za peticiju ili uputiti otvoreno pismo Bogu, kojeg je vraga mislio i radio i na čemu je bio kad je i njih stvorio? 

Brine vas što će netko u školi reći vašem djetetu da je masturbacija prirodna ili ga uputiti kako se zaštititi od spolnih bolesti i trudnoće, brine vas što će im netko reći da batina ipak nije iz raja izašla i da sintagma "Svi smo stvoreni na sliku i priliku Božju",  pod svi,  podrazumijeva doista SVI, bez obzira na rasu, naciju, spol, dob, vjerska i politička uvjerenja, seksualnu orijentaciju. 

Ma meni je Bog kao netko tko je u sedam dana napravio sve što je napravio, silno simpatičan, kao povremeni uradi sam majstor mu se upravo divim, ali ideja da me skrpao od muškog rebra da muškarcu ne bi bilo dosadno mi je čak i kao velikoj zagovornici reciklaže, silno antipatična. 

Svaku jedinku koju je stvorio na ovom svijetu, i najsitniju ovozemaljsku uš i virus, napravio je samu za sebe.

Samo je žene reciklirao od muškog rebarca?

Koliko je Crkvi trebalo da žene prestane doživljavati kao muškarčevu svojinu? Da one drugačije prestane spaljivati na lomačama? Da prestane svijet krojiti po onom što navodno piše u Bibliji?

Uostalom tko je tu Bibliju pisao? Žene, djeca, homoseksualci, robovi, kmetovi? 

Izletjelo bi više od pola čovječanstva i s pravom glasa i s morem drugih prava iz svih svjetskih Ustava, da im ga Biblija piše. 

Bojite se da će homoseksualci nakon što dobiju pravo civilnog sklapanja braka, počeli tražiti i druga prava rezervirana samo za vas "ispravne", posvajati djecu, uništiti svijet kakvog poznajete? 

A ne brine vas što djecu šaljete na vjeronauk koji prečesto predaju pedofili, pa ta ista djeca zdravstveni odgoj savladaju na malo drugačiji način? 

Vjerojatno mi je promaklo, iako, bio je nemali broj takvih slučajeva, kao i svih oblika zlostavljanja djece po domovima za napuštenu djecu koje vodi crkva, teško mi je povjerovati da ne bih primjetila, da ste skupljali potpise i tražili od crkvenih vlasti da se javno i otvoreno sve istraži, počinioci i akteri otkriju i kazne i po crkvenim i po svjetovnim zakonima i da se tome dođe na kraj.

To se uz vaš prešutni blagoslov pomelo pod tepih.

I koliko vremena ta ista djeca provedu u ispovijedanju svojih navodnih bludnih grijeha nekom svećeniku u odnosu na ta tri sata informativnog zdravstvenog odgoja. To čeprkanje po normalnoj dječjoj intimi vas ne uzrujava? 

Prestanite homoseksualce doživljavati izopačenima i nakaradnima. Ono što osjećaju kad osjećaju ljubav identično je vašem osjećaju ljubavi. 

Prestanite vrtiti porno filmove u glavi kad razmišljate o njima. Većina onih u kojima ste vi akteri je vjerojatno daleko manje gledljiva. 

Riječ je o ljudima.

Ljudima koji traže pravo da svoje zajednice ozakone.

Kad dvoje ljudi živi u pred zakonom sklopljenoj zajednici to se zove brak. 

Ljudi imaju pravo sklopiti brak. I muškarci i žene. LJUDI. 

Ljudi u braku mogu i ne moraju imati djecu. 

Neki ljudi ne mogu imati djecu, neki ne žele. 

Neki koji djecu mogu roditi, ne žele tu djecu. 

Neki koji ne mogu roditi djecu, žele djecu.

Ali je ne mogu posvojiti.

Ne, nisu bolesni, nisu registrirani pedofili, zlostavljači i ubojice, imaju materijalne uvjete, želje i ljubavi. 

Samo su drugačije seksualne orijentacije. 

Pa zar djeca uče o seksualnosti direktnim opažanjem roditelja u seksualnom činu? Nadam se da to nitko od vas "ispravnih" ne upražnjava.

Ne vidim na koji način bi odrastanje u obitelji zasnovanoj na homoseksualnom braku,  štetilo posvojenoj djeci. 

Izražavati će pred djetetom ljubav i naklonost? Poljubit će se povremeno? Zagrliti? Netko će nekoga zašlatati, a dijete će vidjeti? Zar vi u hetero brakovima  to ne radite pred svojom djecom. Za svaki dodir i izraz fizičke ljubavi zatvorite se u panic room? 

Nisu li te male nježnosti i pažnje, način na koji dijete uči ljubav i između ostalog stječe osjećaj sigurnosti. Moji roditelji, ljudi koji se brinu o meni se vole. I voleći se, vole i meni i skrbe o meni. Nije li to ponašanje koje bi, imitiranjem, dijete jednog dana trebalo prenijeti dalje?  

Ne vidite vi to tako? Što vidite kad vidite homoseksualce u braku? 

A? Što? 

Oprostite, tko je ovdje točno izopačen? 

Jeste li sigurni da biste na temelju svojih poimanja i vrijednosnih sistema, da ikad za imati djecu morate dobiti dozvolu društva, tu dozvolu i dobili?

Jeste li svoj brak sklopili samo zato da u njemu možete imati djecu? 

Ako se vaša odluka o sklapanju braka kasnije i pokazala pogrešnom, nije li barem taj jedan jedini dan to bila vaša izjava ljubavi pred Bogom i ljudima. 

Doslovno potpisano, svjedocima ovjereno, da jedno prema drugom osjećate ljubav sa svim pravima, obavezama i posljedicama koje iz te ljubavi proizlaze i želite da traje do kraja vaših života. 

Zašto mislite da homoseksualci nemaju potrebu i pravo na takav dan u svojem životu? 

I iako sam svojedobno i ja rekla da bi se ta zajednica možda trebala nazivati drugačije, posramljeno povlačim tu izjavu. Zašto bi za takvu zajednicu koju sklope trebali tražiti novu riječ? 

Osim da ih se time u startu označi kao one druge. 

Čime njihov brak utječe na moj, vaš brak ili bilo čiji drugi heteroseksualan brak i ljubav? 

Jer o ljudima je riječ. I o ljubavi. 

I lakšem životu kad je riječ o administraciji.

Vi ćete za svoju zajednicu izvući papir koji je dokazuje i milijun stvari se time podrazumijeva samo po sebi. 

Bez tog papira homoseksualni parovi su prisiljeni dokazivati prirodu odnosa i bivaju pritom ponižavani na sve moguće načine, obično u trenucima kad im je život već i sam po sebi dovoljno težak. 

A ako i kad počine nešto što je Božjim i ljudskim pravilima označeno nedopustivim, onda će za to odgovarati ne kao homoseksualci, nego kao ljudi koji su počinili zločin. Jer zločine čine ljudi.

I ne, ne bojte se. To što će homoseksualni parovi sklapati brakove, neće uništiti brak. Ako  je brak kao institucija u izumiranju, neće ga spasiti heteroseksualni elitizam. Niti će homoseksualni brakovi na ikoji način utjecati na njegov nestanak. Za to su ipak potrebni i za to će, ako se dogodi, ipak biti odgovorni heteroseksualci. 

Uostalom i Crkva već prilično dugo, silom heteroseksualnih neprilika, prakticira 2 u 1, vjenčanja i krštenja o istom trošku. Ne znam doduše što o tome kaže Biblija. Ali znam što se o tome da naučiti u zdravstvenom odgoju. 

Ajde, spustite taj kamen!

I ako već imate potrebu uzeti stvar u svoje ruke, zgrabite metlu. I počistite tamo gdje doista i treba i već dugo nije bilo počišćeno. Slobodno pritom konzultirajte Bibliju. 

Što kaže o pravu na dostojan život, hranu, vodu, zrak, rad, obrazovanje, zdravlje, sreću, ljubav?

Doista mislite da bi Bog homoseksualni brak vidio uopće kao problem, a kamoli kao najveći koji ovoga časa,  kao posljednja  i najsavršenija od njegovih kreacija, imamo za rješavati? 

Da nije ove teme možda nikad iz arhive ne bih izvukla čokoštrukl srčeka :)

Prvi sam ih put napravila prošle godine za Valentinovo, ali je nekako ispalo da sam objavljivala druge postove ili uopće ništa ne objavljivala, a oni ostali zaboravljeni. Osnovna ideja su bili čokoladni štrukli. Oblik srčeka su dobili prigodno, jer sam ih kao što rekoh namjeravala objaviti na Valentinovo. Ali tada im očito nije bilo vrijeme. Sad su dobili i svoju priču. 

Danas sam isprobala jednu drugu varijantu i za obje će uslijediti recept. Vi odlučite koja vam se čini bolja i u tom pravcu i sami eksperimentirajte. Slobodno javite zapažanja i zaključke. :) 

Sastojci:

( za otprilike desetak štrukli ili 15-tak štrukl srčeka) 

Tijesto: 

Verzija 1.
- 230g namjenskog brašna za vučena tijesta ili pola glatkog, pola oštrog brašna

- 20g kakaa u prahu
- malo soli
- 1 jaje
- 1 žlica ulja
- 100ml mlake vode

Verzija 2.

Sastojci isti kao i gore uz dodatak 10g svježeg kvasca, rastopljenog u 50ml mlakog mlijeka kojem je dodana žličica šećera. Za količinu mlijeka smanjite količinu vode u receptu, dakle dodajete 50-60ml mlake vode. 

Nadjev: 

-150ml mlijeka

- 2 žumanjka

- 30g šećera

- vanili šećer

- 1 žlica arome vanilije

- 1 žlica brašna

- 1 žlica škrobnog brašna ( gustina) 

- malo soli

- 10g maslaca

Preljev: 

- 3 žumanjka

- 30g šećera + vanili šećer

- 150ml mlijeka

- 250ml vrhnja za šlag

Priprema: 

Za tijesto verzija 1: 

Zamijesite tijesto kao za štrukle, s time da brašno prethodno pomiješate sa kakaom. Dalje sve činite kao što je navedeno u receptu za štrukle, osim što će vam zbog tendencije kakaa da isušuje tijesto razvlačenje tijesta kao što biste to inače činili sa vučenim biti otežano, pa ćete uglavnom sve morati razvaljati. 

Za tijesto verzija 2:

Pripremite sve kao za prvu verziju tijesta, pomiješajte brašno sa kakaom i solju, rastopite kvasac i ulijte u sredinu. Kad kvasac naraste, dodajte preostale sastojke i dalje opet sve činite kao kod recepta za štrukle. 

Ovo tijesto ćete zbog dodatka kvasca nešto lakše valjati, biti će mekanije, nešto lakše će se dati i razvlačiti, ali još uvijek će vam biti lakše valjati ga. 

Krema: 

Stavite mlijeko da zakuha, a za to vrijeme tucite žumanjke sa šećerom i vanili šećerom da zapjene. Dodajte sol i aromu vanilije, a na kraju i obje vrste brašna. Ulijte malu količinu vrućeg mlijeka u smjesu s jajima da je temperirate, a zatim sve zajedno ulijte u mlijeko i kuhajte da se zgusne poput pudinga. Nakon što se kratko hladilo, umiješajte maslac i ostavite da se do kraja ohladi, a površinu pokrijte prozirnom folijom da spriječite stvaranje korice. 

Ako ste odlučili raditi srca, na jednu polovicu razvaljanog tijesta, bez obzira za koju varijantu ste se odlučili , u pravilnim razmacima rasporedite kremu, preklopite drugom polovicom, pa modlom vadite srca, pazeći da vam se rubovi dobro spoje, kako krema ne bi iscurila. 

Ako želite klasičan oblik štrukla, rasporedite kremu kao što biste rasporedili nadjev od sira kod klasičnih štrukla i tanjurićem izrežite štrukle. 

Zakuhajte veću količinu vode kojoj ste dodali malo soli i skuhajte štrukle, ali ne do kraja. Prebacite ih u vatrostalnu posudu, zalijte preljevom, kojeg napravite tako da žumanjke istučete sa šećerima, pa dodate mlijeko i vrhnje i pecite ih 30-tak minuta na 180°C. Vodite računa da izaberete dovoljno veliku i visoku posudu da preljev potpuno prekrije štrukle, tako da je skoro prst preljeva iznad razine štrukla. Zbog kakaa u tijestu tijesto je donekle suhlje i tvrđe nego kod klasičnih štrukla i veća količina preljeva mu omogućava da se napije i ostane sočno. 

Umjesto kuhanja u vodi, ako želite izbjeći da vam nadjev pobjegne ili se rastopi, štrukle možete prije pečenja, desetak minuta kuhati na pari, što sam sa varijantom tijesta sa kvascem, danas ja učinila. 

Na fotografijama se vidi jasna razlika između štrukla sa i bez kvasca. Obje verzije su na svoj način dobre, ali ja sam možda mrvu sklonija verziji s kvascem. Štrukli od tijesta bez kvasca bolje zadržavaju oblik srdaca i bliži su originalnim štruklim, dok ovi sa kvascem doduše gube oblik, ali su, naročito onaj dio koji se dobro napio preljeva, mekši i sočniji. 

Po želji, za kontrast, kod serviranja dodajte malo bobičastog kiselog voća.