utorak, 1. veljače 2011.

:: kuVarijacije - Homemade Bounty čokoladice ::

Ja posljednjih mjeseci, tjedana, a posebice dana imam strašan deja vu.

  
I iako bi bilo za očekivati da me obzirom na navedeni osjećaj već viđenog i iskušanog, situacija koja je osjećaj izazvala, zatekla spremnu, tome nije baš tako.

Timna je zagazila u pubertet. Normalan i očekivan slijed stvari.
Znala sam da me čeka i prilično mirno to očekivala. Nekako nisam mislila da bih trebala imati većih problema, što doista i nemam, ne još i nadam se da će tako i ostati, ali iznenadilo me što i vrlo blage i umjerene manifestacije istog, mene ostavljaju bez odgovora i pravog pristupa.

Kao da na momente u kući imam ježića. Sklupčanog ježića koji, s koje god mu strane u tim trenucima priđeš, bode.
Razlika u godinama između Timne i mene je potpuno jednaka kao između moje mame i mene. Ja sam ulazila u pubertet, moja mama u predmenopauzu.
Hormona k'o u laboratoriju.

I proživjela sam život u uvjerenju da bi taj moj pubertet, zabilježen kao vrlo buran i glasan, prošao daleko lakše po sve nas, da je eto moja mama znala samnom bolje, da nije po defaultu kratkofitiljna (na koga li sam? ) , da nam se promjene nisu vremenski poklopile. Jer nije bilo tako teško samnom, samo eto, ona nije znala.

AHA!



Sad imam taj strašan deja vu, sa izmjenjenim ulogama, ovaj put sam ja u ulozi svoje mame.

I gledam sebe.

I nemam blage veze s koje strane prići da se ne ubodem. :)

Na sebe samu, sklupčanu u ježića kojeg sam rodila. :)

I dok se ja još kako tako i snalazim, moj suprug, s dvije na vratu, nešto teže.
Iako i tu bih, obzirom pak na njegovo iskustvo s ježevima, očekivala bolje snalaženje, pa ipak.



Negdje početkom našeg braka organizirali smo tulum povodom mog rođendana. I zadnji gost koji je dolazio pri ulasku u stan kaže : "Znaš, dole na ulazu u zgradu sam vidio ježa."

Mojem suprugu nije trebalo dva puta reći. Životinjoljubac kakav je, sjurio se u prizemlje, zgrabivši pritom nekakvu jaknu ili sl. da bi ga mogao uhvatiti i prenijeti, ali bio je prije natrag nego dole, s ježom u rukama.

Preciznije, s ježom na prstu.

Jež se, kao i svaki jež sklupčao, muž ga je htio prenijeti negdje na sigurnije, dalje od zgrada. Očito se nisu baš najbolje razumjeli, jer ga je jež ugrizao za prst.

Ali nije ga samo ugrizao, nego kad je jednom zgrabio prst nije htio više pustiti.

Bulljež!

Uvjerimo mi nekako ježa da popusti stisak zubića, muž izvuče prst, zamota nekako ježa i odnese ga bliže nekoj, uvjetno rečeno divljini, dalje od zgrada i ceste.

Time njegovim mukama nije došao kraj.

Jer ostatak večeri, a i dugo u noć slušao je moje uvjeravanje da neodgodivo i obavezno mora otići na Zavod za javno zdravstvo po antitetanus injekciju, ako ne i injekciju protiv bjesnoće.

Kao pravo doktorsko, gradsko dijete imala sam ucijepljenjenu priličnu dozu straha, pojačanu pričom mog oca kako je tek kao student medicine shvatio od čega mu je zapravo u djetinjstvu pred očima umrla sestra, koja se netom prije porezala na srp.

Ujutro se izmučen mnome muž ipak uputio u Mirogojsku.

- "Dobar dan!" - moj će zakoniti.

- "Dobar dan! Trebate?"  - pristojno uzvraća medicinski tehničar.

- "Pa mislim da bih trebao primiti injekciju protiv tetanusa, za onu protiv bjesnoće, nisam siguran, zbog ugriza." - smireno odgovara moj suprug.

-"Dobro. Kad se to dogodilo? Kad vas je pas ugrizao? - nastavlja medicinski brat uzimati podatke.

- "Khmmmm, pa ....... nije pas." - promrmlja moj sebi u bradu.

- "Oprostite, što ste rekli, kad? - čovjek odiže pogled s papira i gleda ga.

- "Nije me ugrizao pas." - suprug pokušava biti jasniji i glasniji.

-"Pa tko, što vas je ugrizlo? - medicinar ga sad već vrlo znatiželjno gleda ravno u oči.

 - "Jež." - tiho i kratko će moj suprug.

- "Molim?" - medicinski će brat.

- "JEŽ! Ugrizao me jež! - izbacio je konačno.

- "Jež? Pa gdje vi živite? - Brada mu se počela tresti.

- "U Zagrebu." - suprug će.

- "Jež?" Uhahahahhahhaha. - čovjek se nije mogao suzdržati.

U tili čas su se skupili i iz sobe pored, pa još počeli zvati kolege iz drugih soba da vide čovjeka kojeg je ugrizao jež.

Navodno im je to bio prvi zabilježen slučaj ugriza ježa u Zagrebu.

Pritom moj suprug nije mrga, ali 184 cm visine obećavaju ipak određenu prednost i superiornost u odnosu na ježa.
Da je jež ne znam koliki, ipak kod nas baš ne rastu dikobrazi.
I uostalom, treba se stvarno dovesti u situaciju u kojoj ćeš zaraditi ježev ugriz.



Međutim, uprkos tom iskustvu kako vam rekoh, niti njemu novonastala ježevska kućna situacija, koja ima sasvim prirodnu tendenciju nastaviti se i čitav niz idućih godina, ne ide baš sasvim glatko.

Uslijed takve povremeno bodljikave atmosfere uspjeli smo se i mi jedno jutro onako natašte prilično zakačiti.
Ja obično kad već isučem rogove ne popuštam do nečije kapitulacije, ali priznajem da kako starim postajem sve mekša doslovce i preneseno, a to je ovaj put za posljedicu imalo da sam, iako prvotno nisam imala namjeru, ipak napravila Bounty čokoladice, temu ovomjesečnih kuVarijacija, a po receptu vanylice sa Coolinarike.

Bounty čokoladice sam već radila, po istom receptu, a nisam pretjerani ljubitelj kokosa i doista sam mislila preskočiti ovaj krug, ali kako muž voli kokos, iskoristila sam ih kao antitenanus. :)


Sastojci:

- 100 ml vrhnja za šlag
- 250g maslaca
- 300 g šećera
- 250 g kokosovog brašna

Čokoladna glazura:

-150g tamne čokolade ili čokolade za kuhanje
-  80g maslaca



Priprema:

Na laganoj vatri otopiti vrhnje, šećer i maslac, zatim pojačati vatru dok ne provrije, pa dodati kokosovo brašno i sve dobro izmješati.

Uliti u kalup za pečenje obložen masnim papirom i ohladiti u hladnjaku najmanje 2 sata.

Ohlađeno prebaciti na dasku za rezanje i izrezati na kvadrate ili pravokutnike te preliti čokoladnom glazurom,

Recept prilično oponaša Bounty čokoladice i ja gotovo da nemam primjedbi. Maslac sam umjesto margarina stavila prije svega zato što uopće ne koristim margarin, a k tome u subotu kad sam odlučila ipak raditi kolač,  nije mi se dalo samo po margarin u dućan :)

31 komentar:

Zondra Art kaže...

Ajme majko mila, ovo je divno, predivno, od fotkica, recepta, dekoracija, ideje ...baš sve!!!
Kiss.

mignonne kaže...

Kod vas se uvek nesto zanimljivo desava ili ti to znas tako ispricati pa mi je onda uvek gust citati i receptic uz pricu koja ga prati...cokoladice su jako fine a fotke sa daskom egzotike, bas dobro izgleda ova kockica u presecenom kokosovom orahu !;))

Jovana kaže...

SJAJNOOOOOOOOOO!!!!

Κάθαρσις kaže...

jedna vrlo stara susjeda davno je rekla da u njezinoj mladosti nitko nije bolovao od puberteta i da joj je to sasvim nepoznata bolest. Eto, probaj na taj način razmišljati. No, jedini savjet koji ti mogu (i smijem) dati je slijedeći: uopće se ni ne pokušavaj svađati oko odjeće, frizure, mode, glazbe.... Gubitak energije i vremena, a sasvim nevažno. Ali se itekako svađaj oko piercinga, blajhanja i uopće dugoročnijeg iznakaživanja. A muž - tu nema pomoći. Neka jednostavno pregrmi (uf, tate su puno veće konzerve od mama i jako štite svoje kćeri). A Bounty - krasno izgleda, ali, what's the point? Uz odlične originale, zašto se mučiti s kopijama?

jubistacha kaže...

Kada čitam ovaj blog, samo kontam šta me čeka za jedno dvanaest godina :)
Bouny je njam. Koju čokoladu koristiš? Izgleda tako prekrasno tamno...

Casa de vainilla kaže...

Joooj, ne bi ti bila u kozi! Drzim vam palceve da sto bezbolnije prodjete pubertet, i jedna i druga :)))
Cokoladice su ti prelepe, a fotke MRAK :)))

Biberlee kaže...

Priča o tvom mužu i ježu podsjeća me na mog momka, koji kaže da ga čak i plišane životinje gledaju tako tužno, da ih sve poželi udomiti. Jesmo se i našli, i na Mjesecu bih ja životinjicu iskopala!
Ni ja nisam ljubitelj kokosa, bar ne ovako intenzivnog, mada bih ove tvoje slike jednostavno isprintala i pojela.
Moja seka je Timininih godina, i vjeruj, ne dešava se samo tebi zbunjenost. Čak i ja, koja nisam tako daleko od puberteta odmakla (fino se tješim, bogme...) - počesto naletim na zid. Mada tu ima još razlika, odgajane smo totalno drugačije, ja u ratu, oguglala i manje razmažena...pa je tu češće kolizija nego što pubertet skrivi...

Jasnas' kitchen creations kaže...

Sjajne fotografije!(i prica - naravno)

cosmo2503 kaže...

Sve se na kraju nađemo u situaciji "ja ću sa svojim djetetom znati" Pokušavam malo popustiti Zari jer je ona stvarno divno dijete, ali da me pubertet živcira, živcira itekako. Srećom ja sam u pravu menopauzu ušla na mala vrata i tiho da nisam ni znala da je prolazim, tako da barem nemamo viška hormona u kući. Pokušaj ipak malo popustiti timni, jer je i ona nježna osjetljiva djevojčica i ne moramo uvijek izići kao pobjednice.
Priča sa ježom je zanimljiva. Ne znam koliko imate zelenila oko zgrade, ali ja živim u 100% betonu i nešto malo travnjaka pa često vidim ježića. Baš su slatki i ne čudim se tvom mužu što mu je pokušao pomoći, a priča sa ugrizom je komična.
Bounty čokladice ti izgledaju prekrasno. Pitam se imate li u Zagrebu kupiti kokosovu mast, možda bi se dijelom mogla koristiti umjesto margarina iz osnovnog recepta, jer ne znam kakav je okus sa maslacem?

Nataša kaže...

Sjedim za kompom u Zavodu za javno zdravstvo (o kakve li koincidencije) :))))))))))ispijam zakašnjelu jutarnju kafu i uživam u tvom postu i divnim fotkama. :)
Što se tiče ulaska u pubertet i borba sa malim ježićima, e vidiš, ja trenutno kući imam sveznalicu od nepunih 16 godina koji misli da je popio svu pamet ovoga svijeta. :))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
Sa profesionalne tačke i struke, umijem se nositi sa promjenama koje nosi pubertet i sve te razvojne krize koje se tu i tamo pojave, ali vjeruj mi da se zna desiti da se i ja koji put nađem na tankom ledu. :) E, a moj muž je opet druga priča. Uuuuu to je čovečuljak sa kratkim fitiljom kada su pubertetske krize u pitanju. :))

Vladuška kaže...

Ove fotke su stvarno fantastične i baš me ima, da uzmem jedan Bpunty ali nisam još odlučila sa koje fotografije :))) Dobra ti je ta priča. Ja imam bolju ulogu, jer samo pratim decu od mog brata u pubertetu i isto mi je, kao da bi se vratila za 20 godina natrag. uuu, več je 20 godina :)))))

roman tales kaže...

Ne znam što se dešava, ali sam 100% sigurna da sam ti sinoć ostavila komentar :-(
Ok, evo ponovno:
Ove fotografije i kompozicija s kokosovom ljuskom su apsolutno fantastične, toliko profesionalno odrađene da mogu u bilo koju kuharicu na bilo kojoj strani svijeta. Prekrasne! ... nadam se da je muž znao cijeniti svu tu petljanciju s kokosom.

Tamara kaže...

Baš si me nasmijala ovom pričom o "bijesnom" ježu, a ja sam kao tvoj suprug, zakleti ljubitelj životinja :) I ja imam u obitelji trenutno jednog pubertetliju od 16 godina-svog brata i nekako se nosimo s time :) sretno :) brzo i to prođe, a onda ti bude žao...
fotkama sam oduševljena, divne su ti čokoladice

Mary kaže...

Ove fotke su predivne kao i poslastica

Dilajla kaže...

Čitam ovaj post i kao da vidim sebe sa svojom Stellom ,nekako se pokušavam sjetiti sebe u tom razdoblju a opet i da zadržim razum i da je previše ne povrijedim jer tako je krhka i nježna a opet kad joj počne raditi jezik ah a šta se tiče ježa imamo jednog u vrtu koji se vraća svakog proljeća pa se nadam da će i ovog a slikice divne.

Knjiski Moljac kaže...

Ah pubertet! Jedva sam ga prezivela, kako li je tek bilo mojoj mami! Hvata me strah od same pomisli da me to ceka.....sto vise razumevanja...

Fotkice divne, kao i cokoladice!

Andrea kaže...

Malo prije sam išla nešto obavit u grad i na povratu ušla u tramvaj prepun klinaca iz turističke, na slijedećoj stanici su im se pridružili i oni iz primijenjene, a zatim i gimnazijalci. Doživjela sam lagani nervni slom od tolike koncentracije puberteta. Otrčala natrag u ured vrišteći kako mrzim pubertet i žaleći moju mamu što je to prošla čak 4 put, a sad je čeka i repriza s unucima.
Ovo sve ti pišem kako bi naglasila da razumijem o čemu pričaš. Jedina utjeha u svemu tome može biti samo činjenica da je sve to normalno i prolazno, a bit će boljih i lošijih dana.
U zadnje vrijeme sam, također, počela vjerovati da što god napraviš kao roditelj dijete će uvijek naći nešto što će ti zamjeriti tako da i tu treba slijediti svoj instinkt. (Viš kako sam pametna, posebno za nekoga ko ima 0 komada dijece.) :) :)
Bounty ti je ispao savršeno, ali ja sam se već na vlastitoj koži uvjerila da si ti majstorica za te minijature. Obožavam kokos i zato mjerkam ovaj recept samo strah me što svi prigovaraju na taj margarin. Ja ga stvarno nikako ne volim. Sad kad vidim da si ga ti sasvim uspješno zamijenila maslacem mogu ga i ja komotno isprobati. I mislila da neće biti razlike u rezultatu ako se to napravi i da se time može dobiti jedino puno bolji okus. :)

Jelena kaže...

Katarina je pogodila temu kada je rekla da niko pre nije bolovao od tih stvari. Često nam u goste dođe suprugov brat koji je celih 18 godina mlađi od nas, četvrto dete, i mi ga onda u šoping vodimo. Ja kao dosadna strina, teram ga da proba sve i svašta u prodavnicama i uvek navijam za veći broj i jače boje, na šta on nama samo prevće očima. Pet puta dnevno se naljuti, ali pet puta dnevno i odljuti, pa izvinjava. Zamalo da ga zbog svega toga nismo odveli na Madonin koncert. Elem, pre dve nedelje se uvukao u neke uske farmerke, doduše hajde da progledamo kroz prste što su fabrički pocepane, ali model uskih pantalona na dečaku nam je bio za valjanje od smeha, pa se nismo mogli uzdržati. Šta da se radi kada smo već demode sa 35 godina. Meni mama u šestom razredu nije branila da se farbam i počnem šminkati. Prvo su šiške bile plave pa sve ostalo. I eto, do druge godine gimnazije ja sam se izduvala i više se nikad nisam ofarbala niti nameravam dok sede ne krenu da rastu. Sve su mi dozvoljavali ali moralni kodeks usađen još od malena je bio toliko jak u meni da sam se držala pravila i kada nas je okean razdvajao. Zato ne brinite, šta ste uradili uradili ste. Ali ima danas gadnih boljki koje vrebaju, a o njima samo treba razgovarati i razne članke dati detetu da pročita.
Pokušala sam da kombinujem nakit na fotkama, ali mi ne ide. Kakva kombinacija, ovo može i u atelje da ode!

Nale kaže...

Joj, koji post!!! Svaka ti čast. Uživala sam i u priči i u fotkicama. Divota. Pozzzz

vera kaže...

Odličan post, mnogo se pronalazim u njemu.Bounty vrhunski...nema zamerke!!!!!

Dade kaže...

Čao Tadeja,
sa tim kratkim fitiljem, kojim si obdarena, jako je teško imati pubertetliju u kući. Međutim čisto sumnjam da TI nisu uspela da uspostaviš sa Timni prijateljski odnos. Ja i Jaca smo ostali prijatelji kroz ceo njen pubertet, dok je sa majkom bila na krv i nož. Različit pristup. Taca je pred odlazak na žurku, govorila ovako: "Lepo se provedi i nemoj da se napiješ". Odgivor je poznat: "Kevo, odluči se, ne može i jedno i drugo"
Ja sam joj govorio ovako: "Nemoj ni da ideš ako ne planiraš da se ožedreš, kakva je to žuraka bez alkohola."

Ništa mi njima NE MOŽEMO ZABRANITI. Možemo samo izgubiti poverenje. Mislim da je i tebi to jasno.

U stvari je lako sa pubertetlijama. Njih samo interesuje kako da osvoji tog i tog frajera. Reci Tadeja, ima li išta lakše. Često sam ja Jaci objašnjavao da je TO najmanji problem, teško je naći pravi način da ih se posle rešiš :))) Nije Jaca poverovala odmah, tek posle izvesnog vremena je došla i sama do sličnih zaključaka :)))

Hoću da kažem Tadeja, znam da umeš, ne može biti da sam skroz pogrešio u vezi sa tobom. Zato nemoj da kukaš, i pomozi tom detetu da razbije one muške dupeglavce :P

Sweet Green kaže...

Jezici...i ja ih se sjecam, jednom smo ih na vikendici imali 4 komada. Slatke zivotinjice, na zalost sve ih se rijedje vidja.
Fotke su prekrasne!

Snježa kaže...

Ja ti to ovako gledam: Učim. Učim se na njihove izlaske, na to da će piti (ponekada i pretjerati), učim se na to da će spavati do podne, učim se da će previše vremena provoditi za kompopm, učim stalno učim:))
Nije mi jednostavno bilo i nije ni sada, nismo na isti način odrastali, druga su vremena bila. Prije se izlazilo u neka za mene pristojnija vremena a sada se izlazi tako kasno i to vrlo teško prihvatam, puno se pije,... Sjedim, čekam, šutim, molim se da se sva djeca vrate živa i zdrava. Teško je biti roditelj, jako teško!
Zadatak odrađen do savršenstva, kao da nisam znala da će tako biti:)

Miroslav kaže...

Sve pohvale na divnom postu! Ja kokos obozavam, a jos od detinjstva Bounty mi je bila omiljena cokoladica. Odlicno izgleda u domacoj varijanti, a slike su vam fantasticne.
Pozdrav

Gaga kaže...

Recept ne komentarišem, klasika kod svih. Ali fotke su ti definitivno najlepše od svih koje sam videla kod ovog kruga igrice. Šteta što si mi daleko, rado bih bila tvoj đak u školici fotkanja. :)

Tadeja kaže...

Hvala vam svima na komentarima. :)
Ja kako sam objavila post tako me zgrabila takva mučnina da sam mislila da ću dušu ispustiti, ostatak noći provela cvokočući k'o ljudske kastanjete.(kad smo već kod Zavoda za javno zdravstvo :)
Nisam još do njega došla, ali izgleda da je neki enterovirus, temperatura i dalje, glava mi se raspada, ali ne mogu više niti ležati, onda boli kičma :(
Hvala na komplimentima za fotkice, ovaj put sam se baš zaigrala :)
Čokolada je kod mene kad su glazure u pitanju u 99,9% slučajeva Kraševa za kuhanje.
Pubertet je tek počeo, neću ni misliti gdje mu je još kraj, Dade, do dječaka još nismo došli, tek se sami sa sobom još ne možemo dogovoriti, kad još i dječaci počnu, nek' mi je nebo od pomoći :)))

Dunja kaže...

I nas je ošinula viroza, jedni drugima prenjeli, boli glava non stop, užas. Radije bi da me svu izgrickao neki ježić, nego ovo što sad imam. Kockice su ti prekrasne, za plus 5.

LadyA kaže...

Ovo je recept baš za mene,
obožavam kokos!!
Hvala na "domaćem" receptu:)
PUSA VELIKA

Rea kaže...

Sve mi se svidja, prica, okus koji predosjecam i prekrasne fotografije....cjelokupni uzitak!!!! Zahvaljujem na dozivljaju, draga Tadeja!

Stefania kaže...

che bella ricetta , deliziosa !
ciao una buona settimana

Tresi Mesi kaže...

Prelepo, inspirativno i sanjalacki.
Svaka cast

Objavi komentar

Related Posts with Thumbnails