Bogu je kanuo čaj, svud je prsnuo sjaj.......
Nadala sam se ove godine Miholjskom ljetu, kad je već pravo bilo tako šmrkavo i cendravo. Ali i ono me izdalo :)
Timna se rodila na Miholje i zauvijek me zaljubila u topla bablja ljeta.
Čekala sam je dugo. Negdje u sebi sam osjećala da će jednom doći, ali to samo čekanje nije činilo manje teškim i dugim.
Jednog dana, netom prije nego ću zakoračiti u 30-te sam odustala, digla ruke i stala. Potpisala kapitulaciju.
Jer svaka iduća igla, svaki idući predmet gurnut u moju utrobu, svako slijedeće pipkanje ljudi kojima je to nažalost postala rutina, bilo bi meni već tko zna koje previše.
Moj otac je liječnik u mirovini. Svo medicinsko osoblje kod mene ima neograničeni beskamatni kredit. Stvarno se trudim razumijeti da je riječ o teškom i odgovornom poslu. Previše puta sam uprkos tome doživjela osjećaj da zaborave da se njima utječemo kad smo najranjiviji, da ih gledamo poput bogova. Previše puta zaborave koliko nas, već slabe, mogu dodatno povrijediti.
U međuvremenu sam samoj sebi priskrbila tumor hipofize. Ponudili su mi tablete ili da mi ga izvade kroz nos. Uzela sam tablete i zahvalila se, po glavi mi, pa makar i kroz nos ne budete prčkali, dosta je bilo.
Kažu da Bog nikome ne natovari više nego što je u stanju iznijeti. Ne znam.
Ja sam na ovoj etapi puta odustala.
To nije moj savjet niti jednoj ženi, niti jednoj budućoj majci ili paru koji se suočavaju s istim. Naprotiv . Budite uporni i izdržite. Vrijedno je svakog poniženja i boli, ali isto tako da ovog časa, s ovim iskustvom ostvarenje mog majčinstva ovisi o ministru balvanu, rigidnim stavovima crkve i sebičnim stavovima pojedinaca kojima je roditeljstvo došlo samo po sebi, ponekima i kao smetnja, nečija bi jaja (isprike zbog stila) završila u škripu dok ne poplave.
Tog jutra mi je u prolazu nešto na cesti privuklo pažnju. Nikad ne podižem predmete s ceste. Jednostavno to ne činim. Taj predmet sam ipak podigla, doslovno me privlačio k sebi. I pogledala ga. U ruci sam držala igračku. Veličine dječjeg dlana. Plastičnu imitaciju bebe koja puže. Ne lutke koja imitira ljudski lik, bila je to beba koja puže.
Ne znam jeste li ikad doživjeli osjećaj kad vam se u tisućinki sekunde dogodi kaos u glavi, doslovno jurnjava misli koju jedva pratite, nevidljiva ruka unutar vaše vlastite glave, mimo vašeg svjesnog i voljnog utjecaja, preslaguje misli, sklapa ih poput puzzli i izbacuje točno određenu misao kao podatak.
Okrenula sam se i otišla u apoteku. I kupila test. I napravila ga. Na poslu. I ugledala plavi plusić.
Vadila sam test danima skrivećki i gledala ga. Plusić nije nestajao. Otišla sam izvaditi krv. Razina beta hcg-a je upućivala na trudnoću.
Pričekala sam još koji tjedan i otišla na ultrazvučni pregled. Moj liječnik je gledao, okretao, tražio, nemojte se popiškiti, popiškite se, pa opet.
"Odumrla trudnoća" - izjavio je.
Okrenuo se, skinuo rukavice i bacio ih u kantu za smeće.
Ja sam sišla sa stola.
Sjeo je na stolac.
Ja sam spustila suknju.
Uhvatio je olovku.
Ja sam sjela na drugi stolac.
Primio je blok s uputnicama.
"Morati ćete na kiretažu" - izustio je.
"Da, svjesna sam toga, ako je tako kako ste rekli" - složila sam se.
"Pa dobro, mogli biste za svaki slučaj još jednom izvaditi krv " - mora da sam ostavljala dojam zombija, kad je svoje mišljenje odlučio poduprijeti još jednim nalazom.
"Da,, voljela bih." - protisnula sam.
Napisao je uputnicu.
Zahvalila sam, pozdravila i izašla.
Sjela sam u auto i prenijela vijest mužu, Nikad u životu ga nisam vidjela tako duboko nesretnog.
Čim sam ušla u stan, skinula sam sa sebe svu odjeću koju sam u tom času imala na sebi i stavila je u vrećicu.
Otvorila telefonski imenik i pronašla prvog najbližeg privatnog ginekologa koji me bio voljan primiti.
Odjenula crvenu majicu i hlače, vrećicu sa skinutom odjećom pri odlasku ostavila kraj smeća i krenula.
Prije nego li je liječnik kojeg sam pronašla stigao išta zaustiti, jedva ispuštajući glas pitala sam: "Ovo što se čuje......, ovaj zvuk....., to je......?"
"To su otkucaji srca vašeg djeteta. Ovo što ja vidim je savršena zdrava trudnoća, koja odgovara podacima koje ste mi dali."-rekao je, a svijet je dobio boje.
Dobrodošla Timna, znala sam da si tu! :)
Punih osam mjeseci smo beskrajno uživale. Najljepši period mog života.
Onda je jedno veče zazvonio telefon i javila se moja mama. Znaš, ne bih te htjela uznemiravati, ali tate nema od jutra i nije se javio, ne znam što da radim.
"Zašto mi to tek sad javljaš?" - vrisnula sam.
"Nisam te htjela uznemiravati. Ali, valjda je sve u redu, da se nešto dogodilo zvala bi policija ili bi nam netko iz bolnice nešto javio" - rekla je.
"Zovi redom bolnice, mi ćemo sad doći po tebe", dodala sam dok sam spuštala slušalicu.
Javila se ubrzo. Upravo me nazvao, rekla je, u bolnici je, posudio je mobitel i pita zar nitko neće doći k njemu. Ne vjeruje da nam nitko nije javio. Imao je saobraćajku, pokupio ga je klinac na pješačkom prijelazu, ima slomljenu karlicu, ruku i potres mozga.
Kad smo se nakon bolnice vratili kući, zazvonilo je zvono. Na vratima je stajao policajac: "Završila mi je smjena, vi ste mi na putu kući, pa sam vam usput došao reći da je gospodin stradao."
Ja sam ga gledala s onim ogromnim trbuhom i nije mi bilo jasno o čemu govori. Bila je ponoć, moj otac je stradao u prijepodnevnim satima. Autom ga je udario sin glavne sestre odjela na kojem je smješten.
Nama gotovo 12 sati nitko nije ništa javio. Vi ste, kažete, usput došli javiti. Što bi bilo da vam nije usput?
Nakon određenog vremena smo shvatili da s njegovom rukom stvari ne stoje dobro. U drugoj bolnici je ponovo operiran jer su mu pri prvoj operaciji stavili doduše šipku, ali ne i spojili kost. Ne znam kako su očekivali da kost sraste, na koji način je trebala preskočiti razmak između dva dijela ruke od gotovo više od centimetra koji su ostavili. Pritom im je tata kolega po struci.
Dva tjedna kasnije meni je u noći pukao vodenjak. Sati dripa, padanja u polusvijest, povraćanja. Kad smo prvi put poslije svega uspjeli razgovarati muž je rekao da je drugom rukom stiskao moju ruku da ja otpustim stisak, jer je mislio da ću mu polomiti kosti. Redaljka, razred babica uči na meni stavljati i vaditi katetere, još dripa, deset sati je prošlo, rezultat ni 3 cm.
Onda su se svi uzmuvali. Izbacili supruga iz rađaone.
Ja sam izbezumljeno otvorila oči i pitam što je, što se događa?
Sestra mi gura papir i olovku pod nos: "Potpišite!"
"Što da potpišem?" - pitam.
"Potpišite da pristajete na carski rez." - ona mirno nastavlja.
"Ženo, pristajem da mi ovaj čas staviš glavu na panj, zašto ste izbacili supruga, zašto njemu niste dali da potpiše? Što se događa? Što je s djetetom?" - vjerojatno urlam iako to tako ne zvuči.
"Otvorite torbu i izbrojite novce koje imate u novčaniku i potpišite!" - ona nastavlja!
"Zašto to niste dali mom suprugu? Otvorite vi ženo božja, što god napišete, ja ću potpisati, što se dovraga događa????? " - pokušavam dobiti bilo kakav suvisao podatak, osim trenutnog stanja u mom novčaniku.
Probudila sam se u intenzivnoj. Sve je boljelo. Ne sjećam se tko, kad i kako mi je rekao da jest curica i da je sve u redu. Kraj mene u sobi sa svake strane po jedna žena. Jednoj drugi, drugoj treći carski, podvezali su joj i jajovode. Iskašljavam zbog anestezije, ne mogu si naći mjesta. U tom trenutku ulijeće sestra s bebama, ja prvi put u životu vidim svoje dijete, nemam blage veze kako je primiti, a trebala bih je dojiti. To je naime sestra rekla kad mi ju je ubacila u ruke.
Ali ja ne znam kako, pokušala sam reći.
To zna i moja pokojna baba! - replicirala je ljupko i izašla iz sobe.
Prve riječi koje je moje dijete čulo iz mojih usta, bila je takva bujica psovki da bi mi na njoj pozavidjeo i okorjeli kočijaš.
A onda sam počela ridati. A Timna urlati.
Ove dvije sirote su mi sastrane pokušavale suflirati što da napravim, ali ja nisam mogla okrenuti tijelo da bi ona mogla dohvatiti dojku, jer mi za to zbog reza trebaju ruke u kojima držim nju.
U tom trenutku se na staklu intenzivne pojavljuje vrlo mlado muško lice. Očito stažist. I uđe.
"Što se dogodilo?" - pita.
Nisam sigurna da je uspio shvatiti što sam kroz plač i psovke izgovarala.
Bila sam jadna.
"Nakon deset sati muke, propustila sam glavni događaj. Rodila se bez mene, ja to nisam vidjela i doživjela i sad mi je ova ovako ubaci u ruke i ostavi me, a ja sve što mogu je samo grčevito je držati da mi ne ispadne. I rekla mi je da dojiti zna i njena pokojna baba! E, pa ja ne znam!" -urlala sam.
"Dajte" - veli meni dječak, "budem vam ja pokazao".
A jebemti život! Prasnula sam u histeričan smijeh. Sad budu me još i muška djeca učila dojiti.
Pridržao je Timnu dok sam se ja nekako namjestila. Dijete je prestalo plakati. Ja sam njuškala crnu čupavu glavicu i gledala halapljiva ustašca.
Bila je tu i bila je moja.
I bila je gladna. Veći dio vremena prvih mjesec dana. Pogotovo onih nakon što smo konačno došle kući.
Ja sam uporno dojila.
Zove moja Najbolja, pita šta radim. Dojim.
Zove nakon dva sata. Šta radiš, kak je mala? Dojim.
Zove nakon pet sati. Šta radiš? Dojim.
Nakon sedam. Dojim.
Nakon deset. Dojiš? Dojim!
Pa ti ženo nisi normalna! Nisu tvoje cice protočni bojler, nitko ne doji deset sati u komadu, kaj ti nije jasno da nemaš mlijeka?
Tražila je da joj dam muža, nekaj mu je rekla, on je izašao iz kuće, vratio se s kutijama, nekaj tamo mućkao, uzeo Timnu.
Timna je konačno zaspala.
Spavala je deset sati u komadu. Od tada pa nadalje. Ja, osim povremenih i uobičajenih dječjih boljki i prehlada, ne znam što znači neprospavana noć zbog djeteta.
U roku od 24 sata ja sam izgubila bilo kakve tragove mlijeka. Pomoglo bi vjerojatno da mi je netko rekao da MOJA pokojna baba nije dojila niti jedno svoje dijete, dojena su po selu. Nije imala mlijeka, a rodila ih je šesnaestoro. Očito genetski feler. Možda je i ona imala tumor, ali nije nikad utvrđeno.
Ovog Miholja, kišnog i cmizdravog, ali za mene zauvijek obojanog toplim bojama jeseni, moja je Timna napunila 12 godina. Dugo mi je trebalo prevaliti ovaj post preko tipkovnice.
Tražio je previše mene. Bila sam gotovo odustala, kad se danas dogodilo nešto što me navelo da se predomislim.
Ovo je njena rođendanska tortica.
A budući se polako iz djevojčice pretvara u djevojku, napravile smo joj i kutijicu za nakit.
Sastojci:
( tortica kvadratnog oblika cca 18x18cm)
Biskvit:
- 2 jaja
- 70g šećera
- 100 ml ulja
- 50ml vode
- 100g tamne čokolade
- 125 g brašna
Krema:
- 100 ml vrhnja za šlag
- 50g maslaca
- 100g tamne čokolade
- 100 g mljevenih oraha
- 3 žlice ruma
Ganache od bijele čokolade:
- 150ml vrhnja za šlag
- 300g bijele čokolade
Ganache od crne čokolade za ukras:
- 20ml vrhnja za šlag
- 50g tamne čokolade
Priprema:
Kremu pripremite tako da u vrhnju na laganoj vatri, neprestano miješajući otopite maslac i čokoladu, pa dodate mljevene orahe. Ostavite da se ohladi, pa hladnu izradite mikserom uz dodatak ruma.
Bijeli ganache napravite tako da bijelu čokoladu nasjeckate i prelijete kipućim vrhnjem. Čokolada bi se uslijed temperature vrhnja morala otopiti. Miješanjem postignite glatku smjesu bez grudica neotopljene čokolade. Ako vam se ipak dogodi da je zaostao koji komadić, posudu stavite na kratko u mikrovalnu, pa ponvo izmješajte. Ostavite da se dobro ohladi. Ohlađenu izradite mikserom.
Za ganache od crne čokolade otopite na slaboj vatri čokoladu u vrhnju i ostavite na sobnoj temperaturi da se ohladi. Njime pomoću šprice za ukrašavanje ili šablone ukrasite torticu.
Za tijesto tucite jaja sa šećerom. Dodajte polako ulje, vodu i otopljenu čokoladu, na kraju ručno umiješajte brašno.
Pecite 25-30 minuta na 180-200° C.
Ohlađeni biskvit po potrebi obrežite. Premažite kremom od oraha i ostavite kratko vrijeme u hladnjaku da se stisne. Zatim je sa svih strana premažite ganachom od bijele čokolade i ukrasite crnim ganachom prema ukusu.
39 komentara:
Ovo je jedan od najboljih postova koji sam u zivotu procitala. Uspela si da me rasplaces i nasmejes u isto vreme. Znam koliko je snage potrebno da se napise i podeli ovako nesto i zato ti skidam kapu!!!
Srecan rodjendan tvojoj devojcici-devojci... Timna zelim ti svu srecu ovoga sveta, a tebi mama saljem veliku pusu :)))
Dirljiva i ujedno zastrasujuca prica. Uvijek me najvise bilo strah situacija u kojima sam nemocna. Ja sam bas nedavno izasla iz bolnice i mogu reci da sam prepreprezadovoljna tretmanom, ljudskoscu, cak i ako je to sve samo gluma i posao, glume odlicno! Niti jednog trenutka nisam se osjetila ocajno, jadno, brinuli su se o svemu, cak i o tome sa kime zivim (da li mi ima ko donijeti stvari od kuce, kako cu doci do bolnice i kako cu se vratiti i kako cu kasnije kod kuce 'prezivjeti'). Nadam se da nisam imala srecu, nego da je to ovdje uvijek tako.
I na kraju, sretan rodjendan Timni!
Sretan Rodendan Timni i da ih ima bezbroj lijepih,zdravih i sretnih !!!
Citajuci tvoj text,vratila sam se 22 -e godine unazad,kada sam bila u istoj situaciji,zaista boli,ali kada vidis to malo,sicusno stvorenje,srce ti bude veliko kao cijeli Svijet!!!Zelim joj svu srecu svijeta !!!!!!!
Kao i uvijek sve si tako lijepo docarala slikama koje prate bas nju,tvoju predivnu djevojcicu !!!!!:)
Moja mama je glavna medicinska sestra na jednom od odjela u Vž Toplicama i sama znam kolike rizike donosi taj posao, ali to nije izgovor za takvo ponašanje prema mladim mamama koje trebaju samo malo podrške i pomoći. Žao mi je da imaš takva iskustva u tako kratkom periodu po bolnicama....ali barem sa srećom možeš pogledati svoju Timnu i zajedno s njom slaviti rođendan :) Ova torta je predivna, koliko izgledom toliko vjerjatno i okusom :)
Sretan rođendan i uživajte :))
Joj, pa ovo se čita ko neki napeti krimić. A da napišeš neki hit roman? Šalim se, nemoj ništ pisat, ipak je bolje da kuhaš finu papicu. Na to sve skupa nemam što reći nego da veliki ljudi dobe velike zadatke, iz nemogućeg im za nagradu ispadne moguće i to jako. Budi ponosna što si takva.
Tortica prekrasna, u prvi tren sam mislila da je to Paganini kad sam vidjela note. Ovo s aplikacijama ti je super ideja, to si radila s kistom?
Za Timnu stotinu poljubaca, sve naj bolje i sretan rođendan!
Svaka čast za svaki komadić energije kojim si istipkala ovaj post. Znam da nije bilo lako.
Želim srećan rođendan devojci i puuuno puno sreće da je prati kroz ceo život!
Torta je predivna, prava devojačka :)
Mislim, da sam zaboravila na svjet i sve ostalo, kad sam čitala taj tvoj post. Stvarno me dirnulo sve što si napisala. Sretan rodendan i sa moje strane.
Već znam da divno fotkaš, kuhaš još bolje, i znala sam da si snažna i optimistična žena. Ali ova nježna priča koja mi je izmamila suze "na jutro" pokazuje te u sasvim drugom svjetlu!
Kad sada pogledaš unazad, i kad vidiš nju, vjerujem da je vrijedilo. Moglo je, kako da ne, biti lakše, ali ipak...
Timna, sretan ti rođendan od srca!
dok sam citala tvoj post prolazio me i bijes, i tuga i sreca i strah...i nakon sto mi se u ovako kratkom vremenu dese tako intenzivni osjecaji - nisam u stanju nista pametno reci. osim sjediti i reci ufffff.
Tmini sretan 12. rodjendan - lijepa je to brojka. nekako sva okrugla i njezna :-)
Sve je to već viđeno - nehumanost, bezobraština, bahatost..... Najvažnije je da si ti ipak dobila Timnu. Nisam imala sličnih iskustava, sve je išlo "normalno", ali znam žene koje su prošle pakao tretmana za trudnoću. Apsolutno suosjećam i divim se. Gadosti na koje su spremni neki ministri i crkva su zbilja - gadosti. No, ti lijepo uživaj u svojoj curici, jedite ovu divnu tortu i veselite se!
Opet si me uspela rasplakati... Tako lepo, zivotno, ljubavno napisano... ostala sam kao osamarena...
Timni zelim svo dobro ovog sveta, lepo i sretno odrastanje!
Tortica je super i... ma ne znam sta da ti kazem skroz si me osamutila ovim postom...
Srecan rodjendan, Timna!
I rasplakah se i nasmejah se. Samo cu ti reci "...blazeno miholjsko leto..."
moram priznati da su mi se oči zasuzile dok sam ovo čitala... sretan rođendan Timni i želim joj puno lijepoga u životu i nadam se da stvari idu na bolje u svim sferama života i da ona jednog dana neće morati prolaziti kroz ovakve torture...
Divan post, bas si nas sve duboko dirnula...dragoj Timni, sve najlepse za 12-ti rockas, tortica je preslatka bas kao i fotke...pusee za vas obe!;)))
Oh, prekrasan post. Rekla sam ti ja da u tebi čuči umjetnik, možda buduća spisateljica?
Jedan dio toje priče sam i sama prošla, Tomislava sam na rađala cijeli dan da bi me na kraju dana odveli na carski rez:((
Isto sam prošla taj dio oko dojenja:)
A mislila sam da liječnici i njihove obitelji prolaze bolje kada je bolest u piatanj:(( Priznajem svim medicinarima da rade odgovoran i težak posao ali, ta njihova bahatost...
A, dragoj Timni njiskrenije čestitke za njen 12. rođendan uz ovu prekrasnu tortu!
Iskreno, prije svega dirnuta sam , i divim ti se ! Za sve što si prošla, kako si prošla i što prolaziš ....., za ovaj post !!
I drago mi je što si ga odlučila prevaliti preko tipkovnice , koliko god ti je u trenutku to bilo teško .
Želim ti da i dalje uživaš beskrajno u Timni i sa Timnom i ja joj želim Sretan rođendan !
Kutijica za nakit je prekrasan poklon, a torta je divna, prava rođendanska za djevojčice.
Post prate divne slike......, Tadeja svaka ti čast na ovome !
otkriti stranicu T&T kitchen jedno je od mojih boljih otkrića na netu. Ovaj post je samo još jedna u nizu potvrda da ste posebna i prekrasna žena. Timni sretan rođendan od srca!!
Ne samo djetetu, iskrene čestitke i roditeljima :-)
Torta jako lijepo izgleda, mislim da ću i ja isprobati taj recept, a i kutiju za nakit si joj krasno ukrasila ... no više od svega, svom djetetu poklanjaš uspomene, nikada neće zaboraviti ono što si svojim rukama za nju napravila - znam da ja pamtim svaku maminu sitnicu za mene napravljenu.
Srećan rođendan Timni i njenoj mami, jer kao što uvek kažem to je isto toliko i mamin dan, samo što će ćerke to otkriti jednog dana kad one budu pravile ovakve tortice svojim ćerkama!
Draga Tadeja ovaj me je post tako dirnuo, naježila sam se čitajući.
Vrijedilo je čekati toliko godina, Timna je divna djevojčica. Uvijek vrijedi čekati i nikada ne treba odustajati. Hrvatski zakoni će se, nadati se, izmijeniti jer su postojeći nezamislivo rigidni i prosto mi je nevjerovatno da je takav zakon donijela vlada na čijem je čelu jedna žena.
Timnina torta je predivna, dugo nisam vidjela nešto tako lijepo.
Iako je prošao, Timni želim sretan rođendan i sve najljepše. I tebi naravno čestitke od srca i puno, puno strpljenja u godinicama koje dolaze.
Srecan rodjendan Timni! Tortica je tako lepa i sarmantna da ne znam kako da je pohvalim a da je ne uvredim :)
Sve ostalo ne bih komentarisala, svaka prica je prica za sebe, i kako god da je bilo, na kraju se nekako covek bolje seca lepih stvari. Ja sam pisala utiske posle oba svoja porodjaja dok su bili svezi, i volim povremeno da im se vratim.
Inace naletela sam na nesto potpuno carobno, bebe - minijature od gline! Pogledaj sta zena radi, ja se jezim vec 20 minuta koliko gledam one slicice :)
Pozdravljam T&T duet :)
Sretan rođendan Timni, i čestitke na hrabrosti Timninoj mami i tati. Znam kako je to kada si u bolnici dvanaest sati na dripu. Sva "sreća" da sam se dovoljno otvorila te je beba izašla u kratkom roku. Emotivan post, baš sam se naježila. Prekrasna torta, to je jako vrijedan poklon.
Tvoj post me duboko dirnuo. Osjeća se da ti je trebalo puno energije napisati ga, ali je zaista važno iz sebe izbaciti ovakvu priču. Ponajviše jer ima sretan završetak.
Predivan završetak koji ima već 12 godina :)
Timni sretan rođendan, a mami sve pohvale za prekrasnu tortu i poklon :)
Hvala vam prije svega u Timnino ime. Rekla je da osjeća da bi ona trebala osobno komentarom zahvaliti svim tetama, ja sam rekla da će tetama biti dovoljno i ako ja to učinim u njeno ime. :)
Pa onda još jednom HVALA! Svima!
Hvala i za komplimente za torticu, a posebno za kutijicu.
Tipke su rađene decoupage tehnikom, note na poklopcu su kao i one na tortici nanesene uz pomoć šablone, kod kutijice je riječ o nanosu strukturne paste. Monogram na unutrašnjoj strani poklopca sam složila u photoshopu i isprintala na salvetu, pa i njega nanijela decoupage tehnikom. Za finish i old look zaslužan je bitumen.
I hvala vam svima na osvrte na mene samu, ali ne smatram se jakom ženom. Život mi je podijelio određene karte. Odigrala sam poteze kako sam koje karte dobijala ili izvlačila, kako sam najbolje znala. Dobar dio pogrešno. Bilo je trenutaka kad sam pucala i opet se sastavljala. Ja moram priznati da se ne slažem i ne polažem previše u izreku i frazu da te ono što te ne ubije ojača. Ne ojača te. Idući put samo jako dobro znaš već unaprijed koliko će boljeti. Ali ne boli manje. Jedino ako tu ojačanost ne poistovjetimo sa tupošću. Gubljenjem sposobnosti osjeta.
Mislim da je kod većine vas više riječ o fascinaciji činjenicom da netko relativno "olako" iznosi svoju intimu. Vjerojatno bi dobar dio onih koji nisu ostavili komentar nazvao to i egzibicionizmom, jer niti sam "spisateljica" pa da svoj život i događaje koristim kao predložak, niti poznata i javna osoba, da bi nekoga moj život i mišljenje zanimali.
Isto tako veliki broj ljudi blogere drži skribomanima i ljudima koji na taj način privlače pažnju.Jedan postotak to vjerojatno i čini.
Čime kod se blog bavio, kojom god tematikom, on je odraz autora. Njegovo djelo. U svakom segmentu. Od samog izgleda, do sadržaja. Netko će se ograničiti samo na šturi sadržaj, bez osobnih detalja, netko će u svoje djelo unijeti mnogo više, dio sebe.
Mislim da je većina blogova prilično dobra preslika nas samih. Načina na koji kročimo kroz život. Moguće je vrlo pažljivo graditi blogom sliku o sebi, pazeći da u svijet izađe samo ono kako bismo željeli da nas percipiraju. Ili činiti to na način na koji mi sami jesmo. Pa netko sitnim odmjerenim koracima, a drugi jurišem.
Maja je rekla da se osim na torticu u postu ninašta drugo neće osvrtati. I to je u redu, Poštujem. Nigdje nikome nije zadano da se na išta osvrće.
Rekla je da se čovjek bolje sjeća lijepih stvari, a ja se neću složiti. I pozvati ću se ponovo na Balaševića.
Bez crne bela ne bi vredela.
I na kašičicu šećera i prstohvat soli koja je negdje na sidebaru imala jedno vrijeme napisano nešto što i ja gotovo uvijek i po pravilu činim.
Slanom jelu dodam šećera, slatkišima sol.
Da bi se osjetio pravi okus.
Da ne ostane tupo ili nejestivo u svojoj slatkoći, slanoći ili gorčini.
I prilično je isto i u životu. Dodajemo šećer i sol da bismo osjetili. Samo jedno ili samo drugo može rezultirati prilično tupim i gluhim tekom.
A tako je i sa sjećanjima. Mislim. Da bismo se sjećali, da ne bi nestala u zaboravu, moraju sadržavati i šećer i sol.
Vi ste zapravo ovim postom ostale uskraćene za najsočnije detalje i najveću bol. To nisam s vama podijelila. To sam ostavila sebi.
Da mi netko ponudi mogućnost brisanja događaja iz mog života koji su me najviše povrijedili, odbila bih.
Jer sam uprkos svemu zahvalna za sposobnost i mogućnost koja mi je time dana, intenzivno osjećati. I sreću i ugodu i bol i olakšanje kad popusti.
P.S. Majo, mislim da znam na koje bebe misliš, ali ne mogu provjeriti, jer link ne vodi nikuda :(
ups!
http://www.camilleallen.com!
Da, na te bebe sam mislila, znam ja za nju! :)
Ne znam Vas lično i ne znam Vašu životnu priču, ali ovo što ste napisali i više je nego dovoljno da Vas zagrlim i toplim šapatom kažem: Bravo, draga i ljubim Vas. Do pre desetak godina, mislila sam da lako umem da zaplačem i da to nije dobro. Trebam se suzdržavati. Ali ne... Od tada plačem, kad god mi se plače. Kad je nešto lepo, dobro i plemenito najviše. Ove druge suze, suze ranjivice, njih baš i ne puštam previše... Volim da plačem kad je lepota dobra a dobrota lepa! Ovaj post probudio je suze u meni i pustila sam ih... Verujem da niste poneli više nego što možete i to ste i pokazali ovim postom. Bog svakom da prema mogućnostima iako bi mi uvek voleli nešto lakše, blaže i sl. Ali samo zato što mi ne poznajemo sebe toliko dobro kao on i tada kada se borimo i dokazujemo kroz život, stičemo saznanja o sebi do kojih ne bi došli da smo bili totalno zaštićeni i ušuškani! Draga, puno ljubavi primite od mene i sve najlepše. Srećan rođendan voljenoj devojčici i puno uspeha na svakom polju joj želim!
Baš si me ganula sad. Trudnoca mi je definitivno najljepsi period u zivotu iako se nisam tome nikad nadala. Cisto mi dodje zao sto za cca dva mjeseca vise necu biti trudna. Ili je to stah od onoga kaj me ceka? Sretan rodjendan Timni, a torta je fenomenalna!
Very beautiful presentation and delicious cake!
Procitala sam post jos juce, ali jednostavno nisam mogla nista da napisem, cinilo mi se trivijalno. I sada mi se cini.
U svi teskim momentima mislim da je bitno da covek hoda dalje, nosis sav svoj teret, ali se ne predajes...hodas, hodas...
Dirnula si me, duboko...i razbila po neku iluziju, detinju, sasvim slucajno.
Tortica izgleda bozanstveno.
Srecan rodjendan Timni, sa malim zakasnjenjem....
Hvala vam svima još jednom, puno!
Jer dirnule ste i vi mene, a ja baš ne volim kad mi brišu suze. :(
Odmah se posvadim jer pomislim da me ne daj Bože žale! :)
I isto tako bih lagala kad bih rekla kako nisam očekivala komentare i reakcije. Jer jesam.
Ipak ja znam kome pišem! :)
HVALA!
@VALI, UŽIVAJ DO MAKSIMUMA!!!!! :)
Draga Timna želim ti sretan rođendan i sve najbolje što se može poželjeti.
Draga Tadeja tebi čestitam na hrabrosti i snazi, a ponajviše na prekrasnoj djevojčici.
Probudila si puno osjećaja u meni s ovim postom. Nisam roditelj i to ne planiram biti ali duboko osjećam sa svima koji se bore za dijete s našim suludim zakonodavstvom. Čini mi se da u mojoj okolini sve više ljudi nailazi na poteškoće sa začećem i kao da to nije dovoljno onda još nailaze na tvrd i ne fleksibilan sustav.
Drago mi je da je tvoja priča ima sretan kraj, kraj koji je zapravo tek početak jedne nove lijepe priče. Hvala ti što si je podijelila sa nama jer znam da to nije bilo lako. Ipak nakon svakog ovakvog posta imam osjećaj da te poznajem malo bolje.
Šaljem vam objema puno zagrljaja i pusa.
Do čitanja. :)
Eh umalo zaboravih,torta i kutija prekrasne. :)
Hvala Andrea, puno, od srca!
Moja priča jest sretno završila i time započela nova, baš kako si i sama rekla. Ja u svojoj Timni beskrajno uživam i dosad je zaista uspješna djevojčica. Koliko su to naprosto ciglice od kojih je ona sama napravljena, koliko vanjski utjecaj, to ja nikad nisam u stanju do kraja razlučiti.
Istina, sve je više parova koji se suočavaju s istim problemom, a bez obzira na uvjetno rečeno "krivca", žene su te koje pritom više stradavaju, suočavaju se s poniženjima, frustracijama, budu dovedene u psihička stanja koja se neminovno reflektiraju na tijelo i same sebi umanjuju na ovaj ili onaj način šanse za uspjeh.
Kad ti još pritom država zagorči svaki korak na tom putu, začeće postaje mission imposible.
Ja ionako stalno rogoborim protiv načina na koji svi živimo. Ja sam nepopravljivo crvena i lijeva.
Užasava me misao o svijetu u kojem Timnu ostavljam, nemam blage veze kako je odgajati i na koji način pripremiti za život.
Ne ide mi u glavu da smo svi kao vrsta takvi volovi.
Toliko smo postigli, toliko smo napredovali, činimo doslovce čuda, sve to nam je živote trebalo učiniti lagodnijima, a živimo sve jadnije i nekvalitetnije.
Sve smo doveli do apsurda.
Od zadovoljstva, mentalne i materijalne satisfakcije vlastitim radom, jer se nakraju većini pretvorio u robiju koju će nam još produžiti, do takve krucijalne, atavističke potrebe u nama kao što je produženje vrste.
Možemo i znamo pomoći svojoj vrsti da to učini, ali ih radije zlopatimo.
Svega ima dovoljno za sve i sve su to na ovaj ili onaj način ljudske ruke stvorile, ali dopuštamo da grabi manjina. I lokalno i globalno.
Ne znam tvoj razlog za odluku da nemaš potomstva, ali nije niti važno.
Ja ne mogu na taj način sad razmišljati, jer imam Timnu i onog časa kad to čovjek ili žena učine nepovratno im se mijenja život i prioriteti, ali hoću reći da takvu odluku i poštujem i prihvaćam i razumijem i koji bi bili eventualno moji razlozi za nju.
Ja sam imala doslovno fizičku potrebu proći iskustvo trudnoće. I u jednom trenutku odustala jer više nisam imala snage, ali bila bih duboko nesretna i u tom segmentu neostvarena žena da je tako i ostalo.
Ali skidam kapu svim ženama koje se odluče biti samohrane majke od samog početka, kao i onima koje su dovoljne hrabre reći ja ne želim imati djecu, bez obzira na razloge takve odluke.
Obema vam zelim svu srecu sveta. Zasluzile ste.
Hvala electrasdrems! :)
Zahvaljujem još jednom svima u Timnino i svoje ime i uzvraćam vam jednako!
HVALA!
Ja tek sad vidim post. Baš mi je žao. :( U svakom slučaju ćeri želim srećan rođendan, kažu ad za iskrene želje nikad nije kasno.
Ljubac veliki za obe!
Nije, nikad nije kasno! :)
Hvala i tebi veliki pozdrav i zagrljaj od obje. :)
Konacno i ja sam procitala ovaj predivan,dirljiv post!!:)Timni sretan rodjendan,iako kasnim,zelim joj srecan,dugi,ljep zivot,pun ljubavi,radosti,uspjeha..:)Kroz slicne muke smo i mi prolazili,,,ti si to tako divno i zivopisno napisala..:)ljep pozdrav vama!!:)
Puno hvala Tanja i tebi lijepi pozdrav od T i T! :)
Objavi komentar