:: kuVarijacije - NY cheesecake ::

Ovomjesečne kuVarijacije donijele su nam kao zadatak NY cheesecake , prema receptu Melrose sa bloga Achtung Baby! .

Ja sam u proteklih godinu dana već u različitim komentarima, pod različitim vrstama kolača od sira dala svoje

mišljenje o cheesecaku, pa oni koji ga već znaju, žao mi je, ali morati ćete ponovo odslušati moja lamentiranja.

Elem, niti ja cheesecake volim, niti ne volim. Poanta je naime u činjenici da kao i sve drugo, volim ako mi je dobro i raspoložena sam i ne volim ako je obrnuto. Sa NY style cheesecakeom su stvari malo kompliciranije jer on ima u pravilu veće šanse već u samom startu da mi se ne dopadne. Od svih varijanti pravljenja cheesa, ovaj mi je na dnu ljestvice i vjerojatno ga nikad ne bih niti radila, da nije kuVarijacija. Stoga hvala im, jer sad imam dokumentirano da ja to ne volim.

Svoj prvi cheesecake u životu, dakle baš pod nazivom cheesecake (ako isključimo varijante pite od sira koje poznajemo na ovim prostorima), sam jela kad sam ga napravila sama, po manje više ovom receptu. I to je cheesecake koji se meni, budući su mi na top ljestvici, poslije prvog i nedodirljivog mjesta na kojem se nalazi čokolada u svim varijantama i oblicima, parfei, moussevi i lagane kremice, sviđa.

Japanac,  vrsta cheesecakea koji je kad se ohladi prilično kremaste teksture i sočan,  meni je bio dobar kad sam ga isprobala, ali i dalje je parfe varijanta koju ja radim, ostala na prvom mjestu.

Kad se u Zagrebu otvorila slastičarna "Torte i to" nastala je među ženama opća pomama za receptom njihovog cheesecakea. Kad sam shvatila da se otvaraju forumi na kojima se raspravlja o njemu i pokušava doći do recepta, da navedeni kolač čak ima i plagijatore koji ga pokušavaju prodati pod slavni "Torte i to" cheesecake, odlučila sam provjeriti i uvjeriti se sama. Skupila sam svoje i odvela ih u slastičarnicu. Gurnula tanjurić sa chessom  u ruku, za svaki slučaj na onim drugim tanjurićima su bili čokoladni kolači ;) i čekala reakciju.

OK.

OK. i drugi put. Ništa spektakularno, nikakvih izljeva oduševljenja i fascinacije.

Probam i ja.

OK. Generalni zaključak, preslatko i definitivno ništa zbog čega bih dala novce koje za njega traže, da nije bila riječ o utvrđivanju i potvrđivanju stava.

I kao što rekoh, da nije prošao u kuVarijacijama, NY cheese i ja se ne bismo više u životu sreli. Ovako, nije nam preostalo drugo nego da međusobnu (ne)naklonost stavimo na reviziju.

Recept koji je Melrose ponudila, djelomično je modificiran recept sa stern.de, a u njezinoj izvedbi glasi:

Sastojci:

Tijesto :

- 100g integralnih keksa

- 50g maslaca

- po želji kakao ( što sam ja učinila)

 Nadjev:

- 1,4 kg sira (Quark?, ne znam što bi bio naš ekvivalent za navedeni sir, ja sve cheesecakeove radim od punomasnog svježeg kravljeg sira i dobro izmješam da dobijem kremastu strukturu) - originalni recept kaže bilo koji krem sir

- 360g sećera

- 50g pavlake (Mileram sam koristila)
- 30g brašna
- 1 žlica limunovog soka
- 2  žličice ekstrakta ili arome vanilije (ili vanili sećer)
- 2 žutanjka
- 5 jaja (klase M)

Preljev:

- 200g pavlake (Milerama u mom slučaju)
- 20g šećera (ja sam koristila šećer u prahu)

  

 Priprema:

Intergralne kekse smrviti, pomiješati sa maslacem i kakaom i utisnuti u dno kalupa rukama ili valjkom.

Sastojke za nadjev, sve osim jaja umutiti, pa dodati jedno po jedno jaje. Pećnicu zagrijati na 140°C, staviti rešetku na najnižu poziciju i peći kolač 20 minuta. Nakon toga ga izvaditi, odvojiti nožem od ruba kalupa, ostaviti ga 20 minuta vani, pa ponovo staviti peći 100 minuta. Posljednjih 20 minuta prekriti papirom za pečenje da ne izgori.

Ponovo ostaviti vani 20 minuta, za to vrijeme pomiješati Mileram sa šećerom i preliti preko kolača neposredno prije vraćanje u pećnicu na posjednjih 8-10 minuta da se lagano zapeče, ali mora ostati svijetao, gotovo bijeli.

Ostaviti da se dobro ohladi, a najbolje preko noći u hladnjaku da se potpuno stegne.

Sve napravih po PS-u. Do u gram, minuticu i kretnju. Ali, ipak se dogodilo.

Jel znate onaj vic o pitanju na prijemnom ispitu na Sarajevskoj likovnoj akademiji? 

Pred kandidate su postavljene tri slike:

1. zagoren kruh 

2. utopljen čovjek

3. trudna žena

a zadatak je bio da u samo dvije riječi navedu što je karakteristično za sve te tri slike.

Prošla je navodno samo jedna djevojka sa povećim trbuščićem koja je napisala: KASNO IZVAĐEN!

Zna žena. Iz iskustva. Ono što ja nisam znala, a trebala sam, je to da je 100 minuta u mom slučaju ipak malo previše i kolač je dobio ovu žutu koricu koja ga obrubljuje.

Nadalje, iako nigdje nisam odstupila od recepta i količine, meni u ustima ostavlja dojam pijeska s tekom sira. I na kraju ta podloga od integralnih keksa koja mi ne predstavlja ništa i nije mi fina.

Radila sam ga na vikendici, pod onim poplavnim uvjetima i čekala debelo iza ponoći da ispoštujem sve navedene minute i postupak. Drugi dan je bilo tako strašno oblačno, ne samo oblačno nego je i padalo čitav dan, fotografirala sam pod strehom i čak niti činjenica danjeg svjetla ovdje nije pomogla.

Uglavnom obavljeno jest i mislim da tu moja priča sa kolačima od sira tog tipa konačno završava.

Pojeo se, ali nije izazvao apsolutno nikakve reakcije niti komentare, ni kod mojih roditelja, niti muža i Timne.

P.S. potaknut komentarima na Majin cheese

Ja sam kolač nakon 20 minuta obrubila nožem i potpuno ga odvojila od kalupa, ali je svejedno popucao. Nisam stavljala papir na dno, niti ga oblačila u alu foliju, procurio je, maslac pretpostavljam, po dnu pećnice. Smjesa sira koju sam ulila nakon dodavanja jaja i miksanja je bila tekuća, nigdje nikakvih grudica, sve što je moglo iole narušavati potpuno glatkoću smjese su pjeskasta zrnca brašna koje se dodalo. Nije mi curio iz kalupa, ali ponavljam, popucao jest. U onih drugih 20 minuta koliko on stoji da bi mu se stavio preljev od milerama, kolač se uvuče i raspukline se smanje ili potpuno nestanu, a to sam pretpostavljala da će se dogoditi, po iskustvu pri pravljenju Japanca. Jedan od tri koja sam tad radila je isto tako popucao, ali nakon što se ohladio, pukotine su se zatvorila i posip od šećera u prahu ih je potpuno prikrio. Mislim da istu funkciju ovdje ima i preljev od milerama, da napravi glatku bijelu površinu i sakrije pukotine koje su bojim se, neminovne.