::Ehhhh da, bundeva.....::

Konačno sam nakanila ozbiljno prionuti sudjelovanju u internetskim kulinarsko blogovskim igricama, pritom kao prvu odabrala   Ajme, koliko nas je , koju je osmislila  Monsoon  sa bloga  Dalmacija down under  , a koje je ovomjesečna domaćica  Gaga  sa bloga  Grne   i dočeka me ......bundeva!

Ja  NE VOLIM  bundevu !!!!!

Provjereno!

U našoj kući se nije jela bundeva. Buća u bućnici da, tikvice na sve načine isto tako i izuzetno ih volim, ali tu se svaka daljnja ljubav sa drugim srodnicima tikava iscrpljuje.

Moj prvi susret sa zlatno žutom bundevom, a da nije bilo rezbarenje iste u dekorativne svrhe  dogodio se pred dvadesetak godina u svekrvinom domu. Pekla je šnite bundeve u pećnici. Narančaste, zlatne, oči su mi jele, ali niz grlo nije silazilo.

Kad sam sad ugledala bundevu kao kulinarski zadatak, pomislila sam da možda u onom trenutku pred dvadesetak godina nisam bila raspoložena za bundevu, ponadale se da mi se ukus u međuvremenu promijenio, u svakom slučaju prionula sam vrlo savjesno i s voljom na zadatak.
Prvo što sam morala učiniti da bih uopće znala što kuham jest napraviti domaću zadaću i upoznati se sa vrstama bundeva.
Nakon toga su stvari izgledale lakše.
Budući je zadatak bila bundeva, ja sam si nekako predočila ipak onu svima najbolje znanu Haloween bundevu.
E sad, slatka mi se nije dopala, a i prva asocijacija na jelo od bundeve jest pumpkin pie, pretpostavka je bila da će varijacija na pumpkin pie biti dovoljno, tako da su daljnja razmišljanja išla u pravcu slanog jela od bundeve, ne bi li se dogodilo da mi se takva više svidi.

Preletih dostupnim receptima, ugledah Monikin rižoto, izgledao je slasno, ali ja bih nešto drugo........

Uglavnom, izvukla sam sve moguće knjige recepata, bauljala po netu u potrazi za receptom koji će me inspirirati i u neko gluho doba noći sa subote na nedjelju ugledala ga u  “Vegetarijanskoj kuharici”  Roz Denny pod nazivom Jesenska svečanost i odlučila da će biti naša prva ulaznica, za prvu igru u kojoj sudjelujemo.

Originalni recept kaže ovako:

· 1 x 2 kg bundeve
· 1 narezan luk
· 2,5 cm/kockica svježeg korijena đumbira
· 45 ml/3 žlice djevičanskog maslinovog ulja
· 1 narezana tikvica
· 115 g narezanih gljiva
· 1 konzerva pelata
· 1 šalica tjestenine u obliku školjaka
· 2 šalice temeljca
· sol i mljeveni crni papar
· 4 žlice svježeg sira
· 2 žlice svježeg bosiljka

Bundevi odrezati vrh, ali tako da ostane poklopac, unutrašnjost izdubiti i peći bundevu s poklopcem u pećnici na 180C 45 min do sat vremena. Za to vrijeme na maslinovom ulju popržiti luk, đumbir i izdubljeno meso bundeve. Dodati tikvice i gljive, kuhati par minuta, zatim umiješati rajčicu, tjesteninu i juhu. Začiniti i pustiti da uzavri, pa poklopiti i pustiti da vrije desetak minuta. U tjesteninu umiješati svježi sir i bosiljak, pa mješavinu pretresti u bundevu.

Meni vegetarijanski recepti služe samo kao okvir u koji onda prema svom nahođenju dodam meso ili kao prilog mesu, pa smo mi učinile ovo:

Sastojci:

· bundeva težine cca 2 kg
· 3 žlice maslinovog ulja
· 3 glavice ljutike
· 2 češnja protisnutog češnjaka
· 300 g  junetine
· 300 g mesa bundeve
· 250 g bukovača
· kockica đumbira sitno sjeckanog
· tri stabljike lisnatog celera
· konzerva pelata
· 750 ml do 1l govedskog temeljca ili vode
· 4 žlice svježeg kravljeg sira
· kockica do dvije čokolade za kuhanje
· žlica šećera
· sol, papar, muškatni oraščić prema ukusu
· noklice od jednog jajeta

Mlađa T. je izdubila bundevu i zajedno sa poklopcem pekle smo je nekih sat vremena na 180-200 C.
Za to vrijeme smo na maslinovom ulju pržile ljutiku, đumbir izrezan na kockice i junetinu, podlijevajući temeljcem dok nisu omekšali. Dodale smo meso bundeve izrezano na kockice, nakon toga i bukovače izrezane na rezance i još malo pržile podlijevajući dok i oni nisu omekšali. Posolile smo, popaprile, dodale protisnut češnjak, i narezane stabljike lisnatog celera. Nakon toga smo dodale nasjeckane pelate, šećer, još jednom podlile temeljcem i pustile da sve kuha još nekih desetak minuta. Pred kraj smo umiješale četiri žlice svježeg kravljeg sira, kockicu čokolade za kuhanje i nariban muškatni orašćić. Noklice sam skuhala posebno na vodi i dodala ih na kraju u varivo, te ga posula sitno sjeckanim lišćem celera.
Sve smo vrlo oprezno prebacile u pečenu izdubljenu bundevu.

Kad je bundeva bila propisno poslikana, koliko je to obzirom na dostupnost danjeg svjetla bilo moguće, stol dekoriran i mi sjeli jesti, muž je grabio drugi tanjur, nas dvije smo se samo pogledavale preko one bundeve i bilo je očito da nam to jedva silazi niz grlo. Nakon njezinog gotovo izbezumljenog upita: “Kaj bum ja to sebi sutra grijala i za ručak?”, vidjela sam da je vrag odnio šalu........
Odnesi baki, rekoh, vidi kaj je bilo danas za ručak kod nje...... Dijete se brzinom svjetlosti spremilo i odjurilo sa upakiranom bundevom baki, nedostajala je samo crvena kapica.......
Oduševljenje koje je pokazala baka, koja, a što je vidljivo iz činjenice da se u mojoj kući bundeva nije jela, očito djeli jednaku ljubav spram iste, ne moram posebno naglašavati. Kulminacija je nastupila kad je htijući mi vratiti oprani tanjur na kojoj sam napunjenu bundevu poslala, istu pokušala premjestiti, a bundevi popustilo dno i većina sadržaja završila na podu kuhinje. Barem je mlađa T. dobila kod bake pečeni batak domaće kokice koju je baka imala za ručak, pa nije svako zlo za zlo. :) Objektivno, varivo je bilo odlično, za svakoga tko voli ili barem podnaša tek bundeve, koja meni ima jedan nepodnošljivi after taste po zemlji i ničim ga nisam uspjela ublažiti.

Ipak, dati ću si još truda i isprobati Monikin rižoto i nekakav recept sa Hokaido bundevom,  pokušati  i  s drugim vrstama, da ne odustanem bez borbe, ali i ako nakon toga bundeva i  ja ostanemo na VI, nikad više bundeva osim kao ukras u moju kužinu .....